Malo sam izgubila pojam o vremenu...
Cijeli dan se osjećam kao da je nedjelja...
Ne moram ništa raditi...
Ništa mi se ne da raditi...
Sve mi je, onako, lijeno...
Što je najgore, nestalo je i grizodušje zbog svih odgođenih, nedovršenih stvari...
I oko mene je sve mirno, tiho i statično...
Ne dopiru zvukovi sa ulice...
U susjedstvu nitko ne diže ni minimalnu buku svakodnevice...
Kao da je svijet načas zastao...
Kao da je neki "anđeo lijenosti" sve dotaknuo svijim krilom i naložio: "Miruj...!"
A možda sam se jutros stvarno probudila u nekom drugom vremenu...?
vanessa
bglavac
