Na našem portalu se često čitaju žalopojke i pritužbe o krađama ili plagijatima tuđih tekstova, a često dobivam i neugodne mailove sa takvim pritužbama i to ne samo ja, nego svi u redakciji magicusa, ali i mnogi autori sa portala...

O prijenosu tekstova iz drugih medija često napominjemo da je nužno navesti izvor. Za sve druge tekstove koje potpisuju naši autori odgovaraju oni sami...

No želim zapravo o teškim kvalifikacijama i prozivanjima: KRAĐA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA. Davno je netko ustvrdio da su sve velike stvari već napisane i da ljudi našeg vremena samo prepisuju, dopisuju i prerađuju, da ne kažem...recikliraju....

Sjećam se jedne radionice kreativnog pisanja iz mladosti, jedna  od uvodnih vježbi je bila, nećete vjerovati, ali jest, PLAGIRANJE, a plagirali smo ne bilo koga, nego glavom i perom SLAVKA MIHALIĆA. Smisao tog plagiranja nije bio u bukvalnom kopiranju, smisao je bio u naslovnoj rečenici ovog osvrta "KAKO UHVATITI JEKU?" (hvala Vajran),  kako uhvatiti bit, kako dotaknuti srž i reći to svojim riječima?.

Ja  sam strastveni čitač, ali knjigu u kojoj se ne prepoznajem, knjigu s čijim se likovima i postulatima ne mogu identificirati, vjerujte mi neću ni čitati, jer takva knjiga se ne obraća meni.

No, ovdje na magicusu ta "uhvaćena jeka" je često alarm za osobnu uzbunu, proglašavanje nekoga lopovom, a hajka na "lopove ili lopova" , se pretvara u javno blaćenje, pribijanje na stub srama, a da to nekako ne zaustavimo ili barem ignoriramo, pretvorilo bi se u javni linč...

Još nisam naišla na to da je "original" polaskan što je nekome bio povod i inspiracija, ne odmah je to krađa.

Ne, to su teške kvalifikacije i vrhunac osobne taštine....

Kako ja poimam stvari, IZVOR je samo jedan i on je na svu sreću izvan nas, pa ga ne možemo ni zagaditi, ni iscrpiti, a ni samo za sebe prigrabiti. LJUDSKO ISKUSTVO  je zbroj pojedinačnih doživljaja postojanja na svim razinama, od umnosti do ludosti, od zdravlja do bolesti, od djetinjstzva i mladosti do starosti i nitko iz njega ne može biti izuzet........,  na svu sreću...Svima se sve može dogoditi i svi su sposobni za sve. Tako se gradi građevina koju je C.G. Jung nazvao KOLEKTIVNO NESVJESNO i vjerujte mi svačije, ama baš svačije iskustvo je dragocjeno, ma kako se nama činilo banalno, bizarno ili čak neprihvatljivo...

JER:

...Znam te prijatelju,
danas si Ti
Ja, jučerašnja...

Pokušajmo dragi moji skresati osobne taštine i biti malo objektivniji i dobronamjerniji naspram drugih...