Svake godine neki izbori, no, već odavno se čini da baš i nemamo izbora, jednostavno smo zahvaćeni vrteškom vremena koja nas nosi protiv naše volje, unatoč vrtoglavici...

A koliko to samo košta...?

Pratim pomalo verbalno nadmetanje kandidata, njihova prazna obećanja (koja se nikad ne održe), njihove sitne i krupne zajedljivosti koje im začudo daju ljudsko lice...

Tri muškarca i jedna žena, premalo kandidata za stvarnu mogućnost izbora, valjda više nitko ne želi biti predsjednik sirotinji, koja se i dalje množi, kao i prosvjedi i afere (možda je unosnije skupiti potpise i "prodati" ih nego se i stvarno uključiti u tu ne/izvjesnu izbornu utakmicu?)...

Mozaik stvarnosti se šareni; red izbora, red prosvjeda, stara afera, nova afera, humanitarne akcije, agresivne reklame koje pozivaju na trošenje one koji još nešto imaju i ljute one koji više nemaju ništa, razna predblagdanska događanja, koncerti i domjenci...

Radionice "uradi sam" su in i mnogima jedini način da blagdane učine stvarno i svečanim i domišljato ukrašenim...

U ponudi blagdanskih poklona se smjenjuju sve manjem broju ljudi dostupan luksuz i domišljato napravljeni i upakirani pokloni iz palete "uradi sam"...

Da, sva ta pomama se često pretvori u pravu paradu kiča...

Kopanje po kontejnerima se pretvara u umijeće preživljavanja, pučke kuhinje rade punom parom, skloništa za beskućnike kojih je svakim danom sve više, je premalo, a zima je konačno odlučila pokazati zube...

Nedavno je opljačkana banka u našem gradu, što me podsjetilo na vic:

Na suđenju sudac pita okrivljenog:
- Kako ste se usudili opljačkati našu najveću Banku??
Optuženi: - Nisam kriv, Banka je prva počela...!!! 

Stalno nam govore da nema novaca i serviraju nam nova zaduženja, a svaka nova afera otkrije nekoga tko je "dignuo" silne milijarde; pa gdje ih je uzeo, ako novaca nema, ili ih nema zato jer ih netko stalno uzima sirotinji iz usta...

Prava predblagdanska rapsodija, no, ne dajte se smesti: "Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pa ni vezda nebu da nam nekak nebu"...

Ako nismo akteri, ne preostaje nam drugo nego da sjedimo u gledalištu i pratimo predstavu, no, tek kad padne zavjesa, počinje pravih život, pun malih radosti i velikih srca, daleko od lažnog sjaja koji vrišti sa reklama...

Želim vam što više te tihe i trajne radosti, i blagdanske pripreme bez stresa...!!!

Vaša urednica

Irida