Kako vrijeme protiče u ovom istraživanju duhovnosti imam osjećaj da sve manje znam.

Volim to usporediti s pogledom kroz prozor iz naslonjača u sredini sobe ili prilaska prozoru te konačnog otvaranja prozora i naginjanja kroz prozor kad možemo pogledati i gore i dolje, lijevo i desno.

“A tek da izađemo na ulicu pa prođemo gradom i okolnom prirodom i tako dalje i puno dalje”. Koliko samo novih stvari vidimo. A svaka od njih potiče nova pitanja i traganja kojima nikad kraja.

Vjerojatno bi bilo dosadno kad bismo znali sve i upravo u traganju za odgovorima (ili prisjećanju!) na sve nova i nova pitanja leži dinamika životnih iskustava i učenje novih lekcija.

Ili primjer Aristotelovih krugova. Što veći krug znanja toliko i veći prostor neznanja koju određuje kružnica.

U svakodnevnom životu imamo “stručnjake” svih fela. Dobro pročitan članak i nešto autoritativnosti i puno prepotentnosti, ako dobro ne pazite, može vas uvjeriti kako ispred sebe imate znalca nad znalcima.

Obično su pravi znalci dosta tihi i samozatajni i ne jure u prvi plan (svjesni su kako veličine svog znanja tako i neznanja). Ako izuzmemo politicare koji već po svojoj profesiji “znaju sve” ostaje nas mnogo koji plivamo između znanja i neznanja ovisno o predmetima našeg interesa.

Pitajte me nešto o marketingu, motorima, autima, i fotoaparatima, planinama, snaći ću se sigurno bolje nego na planu tekstila, cipela i mode ili niza drugih stvari. Moj prijatelj zna toliko o sportu, čak do lokalne razine, da mi je neugodno biti u njegovom društvu s obzirom na mizeran nivo znanja o tom području, jednostavno ostajem bez teksta i ostajem na nivou slušanja.

Daily OM , 12.srpnja 2011 R

Otvorene posude

Moć ne-znanja

phil

U priznanju da nešto  ne znate nalazi se sloboda koja vam omogućava  iskustvo jednog  novog učenja.

U ne-znanju postoji mudrost  a osoba koja je u stanju reći “Ne znam” jest mudra osoba. Zato jer nitko ne zna sve. Postoje mnogi tipovi mudrosti - od intelektualne, emotivne do fizičke inteligencije.

Ali, čak i najbolji poznavatelji svojih područja ne znaju sve što bi se trebalo znati o matematici, yogi, literaturi, psihologiji ili umjetnosti. Onaj koji iskazuje neznanje jest pravi majstor jer jedino se prazna posuda može napuniti.

Mnogo je u životu stvari koje ne znamo, i postoje mnoge stvari za koje nismo niti zainteresirani da se s njima upoznamo.

Kada kažemo “Ja ne znam” iskazujemo i određenu slobodu. Kad priznamo da nešto ne znamo, tada sebi možemo otvoriti mogućnost da o tome nešto naučimo. I u tome je sadržana određena moć.

Nije moguće da bismo mogli znati sve. Kad tako mislimo ograničavamo svoj rast i učenje van onoga što već znamo. Osoba koja je u stanju priznati da ne zna sklona je biti intelektualno i emotivno sigurnija od one koja  se pravi da zna sve. Takva je osoba  isto tako sigurnija u ono što jest i nema potrebe da blefira kako bi sakrila bilo kakvo pretpostavljeno neznanje.

U konačnici ljudi mogu ispasti smješniji ako se prave da nešto znaju a da  zapravo to ne znaju.

Trebali bismo biti mudri i poštivati ljude koji otvoreno priznaju kad nešto ne znaju. Oni su pošteni prema sami sa sobom i prema nama, a isto tako mi se ne bismo trebali stidjeti izreči “ Ne znam”.

Čineći to, sebe otvaramo  prema nepoznatom. Tada možemo otkrivati što leži iza područja naše sadašnje razine razumijevanja.

Životno mudra osoba je ona koja na pitanja odgovara pitanjem i inspirira traganje za unutarnjim odgovorima s osmjehom, sljeganjem ramenima ili vrckavim “Ja ne znam”

Izvor: www.dailyom.com