PRIRODA OKO NAS

ŽIVOT -  Zaljev u rano jutro, more kao ogledalo, nema mreškanja niti radi onog jutarnjeg povjetarca, totalni mir samo u daljini tu i tamo kakav zvuk buđenja grada. Površina mora je neprekinuta ploča.

U jednom trenutku jato malih ribica panično iskoči iz vode, proleti nekoliko desetak centimetara i nestane pod površinom.

Kad ribe iskaču iz vode to je pitanje života i smrti i krajnja mjera bjega pred progoniteljem. Kakva li se samo događanja zbivaju ispod te mirne površine u kojoj uživam u rano jutro.

PUT SUNCA – Uvijek sam “znao sve ” o kretanju sunca po zemaljskom nebu ovisno o nagibu zemljinog kretanja na putu oko sunca. Učio u školi, doživio puno i kratkih i dugih dana, doživljavao i solsticij i ekvinocij.

Ali, to nikada nisam toliko osvijestio kao sada kada se svakodnevno svjesno družimo.

Sunce tako brzo mijenja svoju poziciju izlaska i zalaska da osvijestiti to ima svoju dozu veličanstvenosti i nije čudo kako su to ljudi tijekom povijesti pažljivo pratili.

Jutro ili veče nalazim prostor s kojega ga mogu promatrati i rijetko je to isto mjesto. Često se moram malo pomaknuti a ponekad moram potražiti novo mjesto. Najednom se pojave novi krovovi, stabla, brda koja staju na put njegovim zrakama pored svih onih čestih oblaka i oblačića. Srećom morska se pučina ne mijenja pa tako večerima nije bilo takvih problema.

Povratak u moj grad nakon dužeg izbivanja suočio me s velikim promjenama. Zatekla me promjena od našeg zadnjeg susreta prešlo je nekoliko krovova i zapelo u velikoj krošnji bora nakon koje teško da ću ga više vidjeti ove godine s pozicije mog prozora. Veselim se njegovom povratku u proljeće.

OSE – tijekom zime ose su u naborima stare žbuke još starijeg kamenog zida uredile gnijezdo i nastavile svoju prirodom zadanu funkciju.

Problem je nastao u tome da su to one učinile na mome zidu, neposredno blizu prozora a njihov put uzlijetanja i ateriranja bio je opasno blizu naših noseva i dječjih ručica.

Kohabitacija nažalost u ovom slučaju nije bila moguća a niti su moja nagovaranja o njihovoj relokaciji bila uspješna. Trebalo je pribjeći drastičnijim mjerama, recimo zatvaranje njihovog ulaza ili upotreba bojnih otrova.

To je izazvalo veliku zbrku u njihovoj zajednici ali i inventivnost u pronalaženju rješenja.

Tako je počelo nadmudrivanje. Ukupno su otvorile pet novih izlaza, pored toga su se uz električnu i telefonsku mrežu u zidu probile u sobu.

Potrošio sam dvije kila gipsa za zatvaranje svih rupa i nešto biokilla. Sada imaju rupu daleko izvan mog dosega i nastavljaju dalje. Kako nam nisu više na prozoru to smo ih za sada ostavili na miru. A ima ih i nešto manje.

36 MAČAKA, PAS i JEŽ – Susjed je imao nekoliko mačaka. One su se voljele izležavati u susjednom zapuštenom dvorištu jednom aktivnog sindikalnog odmarališta.

Jedne se sezone susjed pridružio mačkama u dvorište kao svoju veliku dnevnu sobu. Nakon toga su se “tajanstveno” počeli pojavljivati nezbrinuti mačići koji su u tom “mačjem utočištu” našli svoj novi dom.

Turisti  su postali zainteresirani, počeli donirati hranu i razvio se uhodani sistem doniranja za hranu mačaka tijekom i van sezone što uključuje i koju kutiju cigareta ili pokoju pivu za čuvara tih mačaka.

Sada je to posebna atrakcija za koju se pobrinuo i grad sanitarnim nadzorom. Susjed je čuvar, hranitelj, timaritelj, turistički vodič, objašnjava pedigree na nekoliko jezika i ne zaboravlja kucnuti po škrabici za donacije, može i u naturi limenki hrane.

U jednom ih je trenutku bilo čak i 80 ali neke su našle svoj dom širom Evrope, neke otišle svojim poslom s poluotoka u unutrašnjost.

Ima ih svakakvih, šarenih, smeđih, točkastih, crnih, sivih, prugastih, dugouhih, kratkouhih, olinjalih i s gustom snažnom dlakom, i svaka ima svoje ime.

Neke se ne daju smetati ležeči na sredini cesti, neke se prestraše i svoje sjene. Susjed opere ulicu s crijevom i trudi se držati u redu dnevnu sobu s igračkama, ležajevima, skloništima za mačje duše.

U sredini svih tih mačaka spava jedan postariji pas, malo ogreben od davnih rasprava s mačkama ali su sada svi pomireni.

Veliki tusti jež se pojavljuje u ponoći jer voli mačju hranu. Oni će biti tamo dok se ne srede vlasnički odnosi a onda …mijaukat će se o tome.

GALEBI – Čuo sam kako postoji program smanjenja populacije galebova. Navodno da svojim kliktanjem ometaju mir gostiju i da raskapaju po smeću. Tako su smislili program zamjene jaja u aktivnim gnijezdima umjetnim jajima da tako zbune uporne leteće roditelje.

Razmišljam kako je barem u tri mjeseca turističke sezone kliktanje svađalački raaspoloženih galebova stvarno najmanji problem grada.

Kakofonija kafića koji na maksimum vrte vrlo glasno glazbu do tamo sitnih sati jutra do 2 a zatim iza zatvorenih vrata još i puno duže, zatim urlanje i svađanje pijanih “svraka i svrakica” koji nastavljaju živjeti ispred lokala do prvih čistaća ili se pokušavaju bauljajući vratiti kućama, očito je dio “kulturne vrijednosti turizma” koji se ne smije propitivati. 

MATURALNA ZABAVA – Prije nekoliko godina moje prvo “pismo prijateljima” nosilo je sa sobom pitanje da li tko zna za svrhu ili razlog masovnog okupljanja galebova u zaljevu.

Nisam dobio određen odgovor nego sam nastavio s promatranjem tijekom narednih godina. Ove godine dobio sam odgovor da se tu odmaraju nakon noći bez mjeseca kada je bio veliki ribolov na srdele pa je za njih bila velika gozba. Nisam bio zadovoljan.

Zapravo mislim da sam našao svoj odgovor. Mislim da je to njihova velika maturalna zabava ili dan odrastanja.

Naime većina galebova su mladi galebovi i to je njihovo prvo uočljivo druženje nakon što su do tada uvijek gladno proganjali svoje roditelje.

Nakon tog dana druženja među galebovima iste generacije postaju normalna pojava pa onda zajednički lov iznad mora ili raskapanje smeća tako ostavljajući  roditelje samima. Dok se ne pojavi pametnije obrazloženje.