NEPOZNATOM PRIJATELJU

(napisano: veljača, 2010.)

Zatvoriti otvorene puteve,
upaliti ugašena svjetla,
naći izgubljene stihove,
to je umijeće cijelog svijeta.

Ne zatvaraj svoja otvorena vrata,
pusti ljude neka ti zbore,
a kad se jednog dana zamisliš
i duša utone u more,
sjetit ćeš se da si nepovjerljiv bio,
jer si svoje snove u sebi snio.

Zato, prijatelju daleki,
otvori već otvorene puteve,
upali ugašena svjetla
i naći ćeš izgubljene stihove
u očima nepoznatog svijeta.

počela sam stihovima, jer to najbolje poznam i tu se najbolje snalazim.

ovo je došlo brže od svjetlosti, tren je bio kad sam ispisala želju i ona je ispunjena.

svaka želja povlači za sobom i odgovornost prema preuzetoj obvezi i zadovoljstvu, jer pisati kolumnu je i neka vrsta obveze na ukazanom povjerenju, a i veliko zadovoljstvo jer se kolumnikst može osobno izraziti o nekim temama, bilo da su aktualne, bilo da su možda neke teme iz prošlosti pa se refresh-iraju.

nisam bez razloga postavila ovu pjesmu kao uvod, a ona nosi svoju poruku: svi smo mi ljudi stisnuti na ovom globusu i svi smo umreženi svojim energetskim silnicama jedni sa drugima: bilo uživo, bilo virtualno, čim se komunicira, dolazi do susreta dviju energija.

poruke, koje šaljemu svojim slovima, neka budu poruke svjetlosti, ljubaznosti, lijepe komunikacije, zadovoljstva što smo se sreli i poželjeli jedni drugima "dobro jutro", "dobar dan" ili "dobra večer", kao i "laku noć, lijepo spavaj".

ovo je za sada sve, za početak tj. predvečerje današnjeg dana, 27.6.2013.

hvala na ukazanom povjerenju za ovu rubriku, a ja ću se truditi da ga opravdam u punom smislu i riječi i djela.

Lijep pozdrav,

Shadow