...u stara vremena....kad bi se nešto dogodilo u gradu...na stadionu.... moj otac bi izletio iz kuće da čuje što ulica priča... danas kad su svuda skandirali ime "Ivo Bego" ...otac me nazvao na mobitel
- što je to s Ivom Begom?
- ma pomlatili se on i Mamić, nemam pojma šta i zašto al pun je Fejs njegova imena"

...nakon minutu zove mama
- gdje to tata može vidit na Fejsu?
- ma to moji prijatelji pišu ime...ne možeš ti vidit moje prijatelje!

...niti 5 min poslije...snimka događaja je na Youtubeu ...i već ju je vidilo 300 ljudi....stavljam vijest mami na Fejs da tata može vidjet ....sat vremena poslije, taj isti video je "skinut" jer netko polaže na njega autorska prava...što je opet vijest ...pa se pojavljuju druge snimke....dok objavim tekst i ova će snimka nestat....

 

...u stara vremena....ljudi su prepričavali vijesti brzinom munje...na ulicama...trgovima...po konobama...i nije bilo "autorskih prava" nad njima.... a danas sjednu za kompjuter.... gledaju...traže.... tad shvate da takva vijest nema čari... 

....odavno se izgubila ljepota sjedenja oko čaše vina ili na kominu ...oko vatrice....kad su se prepričavali događaji na neki drugačiji način ...ljepši... vijesti su se prepričavale uvijek subjektivno....svatko je ponešto dodao...jer je vidio...jer zna čovjeka, koji zna čovjeka koji je to doživio.... a vatrica je ugodno grijala prostor i davala takvim pričama još više draži....

....jedan moj prijatelj nije shvatio moje oduševljanje ovakvom scenom....kad sam pokušala pričat strašne priče... a su djeca bila previše zaokupljena gledanjem vatre da bi radila išta drugo...možda drugom prilikom...kad im vatra bude normalna, jer nama u centru grada, ovakvi prizori uopće nisu normalni...

...zato me i ne čudi oduševljenje živom riječi...pričanje priča bez šalabahtera...iz srca...iz glave... opisivanjem događaja kako su ih oni doživjeli...a sve se to može čut u danima na Pričiginu...na više lokacija u gradu....ali na svaki moraš doć i više od sata prije...ako želiš uopće doć u poziciju da uđeš i slušaš ...a meni je uspjelo drugi dan...

...tako sam saznala da je prvi Splitski festival bio 1962....a prvi festival ikad kod nas je bio u Zagrebu 1963 i pjevala su 2 pjevača ...Ivo Robić i još jedan :-P

 

slušat priče "Kad su festivali bili Festivali"...a pričali su Miki Jevremović, Đorđi Peruzović, Goran Pelaić, Ivica Flesch, Ivica Bubalo...priče i događaje kako su ih oni doživjeli...

..sigurno je o tome pisao žuti tisak.... puno njih se sjeća kako se išlo u Italiju kupovat robu za Festival... kako se mjesecima pripremao nastup i izgled...i onda staviš krive očale za sunce koje odbijaju tako svjetlost da te kamera ne može snimit, a roditelji uzaludno čekaju tvojih 3 minute slave na TV-u ...ili kako je Đorđi zaboravio novokupljeni veštit u Hotelu u Senju....pa je zamalo kasnio...

....publika nije disala ...da ne propusti ni jednu riječ....

..i konačno se otkrila tajna tko je Mikiju bacao crvene ruže na pozornicu

- mislili smo da ih bacaš sam sebi. Da naručiš ruže da ti ih bace 
- ne! Bila je to gospođa.... malo jača, išao sam tražit po zgradi i pronašao sam je. Jedva bi se provukla kroz prozor, na skelu gdje su bili reflektori i bacila bi buket. Prvi put me zbunila.... i večeras ću joj se ić javit, jako je bolesna i čeka me - priznao je Miki
- znaš da smo spremili buket ruža da ti ga bacimo na binu, al privezali smo ga krenom i mislili da kad kreneš prema buketu da ćemo ga povuć, al gospođa je taj put bacila svoj buket malo prije, pa nam je propao naum - priznao je Đorđi

..a tek priča s plakatima za Festival... balovi, svirke i nastupi poslije završne večeri....kako se radio marketing....kako je Oliver u Splitu s nekom danas zaboravljenom pjesmom pobjedio Mikija, a on je imao vječni hit...pa kako je Miki pobjedio Olivera u Beogradu s nekon danas zaboravljenom pjesmom, a sad je Oliver imao hit.... Magdalenu

....snimila sam Mikija kako recitira svoju poeziju....al to za ovu priču nije važno....

...važno je da jedna manifestacija pričanja priča...bez najava....reklama... potiho... danima okuplja jako puno ljudi ....stari i mladi...svi žele čut "živu i spontanu" riječ 

...a sve dok ima "puno lipih stvari" za čut....do tad će živit duh starog Splita.... u pričama...onim ispričanim i neispričanim..

 

http://elyca.blog.hr/