Objavio Čarobna šuma 

Piše: Mary Crnković-Pilaš

Prije nekog vremena, zapravo prije skoro dvije godine, dala sam otkaz u tvrtki gdje sam radila i postala službeno “nezaposlena”. U uredu za zapošljavanje dodijeljena sam referentu koji mi je trebao pomoći zaposliti se. Međutim, otvoreno sam mu rekla da ne želim naći posao, bar ne redovan posao, već da bih radije započela vlastiti. On me je tada poslao na tečaj za one koji prvi puta osnivaju svoju tvrtku. Predložila sam svojem prijatelju Davoru da mi se pridruži na tečaju, pa smo jednog jutra prošlog ljeta uzeli olovke i bilježnice i otišli na tečaj. Direktor tvrtke koja je održavala tečaj, ekonomist koji je, barem mislim, bio blizu umirovljenja, održao nam je uvodni govor. U njemu je ispričao priču o nekim životinjama u zoološkom vrtu…

Bio je jednom jedan zoološki vrt pun najrazličitijih životinja koje možete zamisliti. Lavovi, slonovi, medvjedi, ptice svih oblika i veličina, sve vrste životinja. Nakon što su bile zatočene dugo vremena, odlučile su pobjeći. Tako su one planirale bijeg i jedne noći su uspjele pobjeći. Lutale su ulicama grada cijelu noć uživajući u svojoj novostečenoj slobodi. Međutim, kako se bližilo jutro, počele su osjećati glad i bile su sve umornije kako nisu uspjele pronaći neki zaklon. I tako su se, nakon dugog lutanja, vratile u zoološki vrt, nazad u sigurnost svojih kaveza gdje ih je hrana čekala svaki dan…

Jedina životinja koja se nije vratila u zoološki vrt bio je vuk. Jer vuk nije mogao dočekati da postane slobodan. Premda je osjećao glad, znao je da će naposljetku pronaći hranu. Bio je umoran, ali znao je da ako nastavi lunjati da će sigurno naći neko udobno mjesto da odmori svoje kosti. Podnio bi bilo što samo da osjeti travu pod svojim nogama, da jasno vidi svijet bez metalnih rešetki, da jede hranu koju je sam ulovio i pribavio. Jednom riječju, učinio bi bilo što samo da bude slobodan.

I takav je put samozaposlene osobe u maloj, tek osnovanoj tvrtki. Ponekad ostanemo gladni i pitamo se otkud će doći sljedeći obrok. Poželimo biti u udobnosti toplog ureda, stalnog zaposlenja i redovnih primanja. Ali, također bi podnijeli sve za šansu da budemo slobodni, da ne budemo robovi bilo kojem gospodaru, upravo poput vuka…

www.black-mary.com