ispod suhog otkosa
skrio se malen list
mrav kaže da mu je to brat
a sestra livada
što u naručju drži prsten okrenut nebu
i pramen tvoje kose tu se skrio
koji već dugo boluje od ljubavi
skrio se tu i dah tvojih grudi
kojeg ću staviti u zelenu vazu
uz rukovet ljekovitog bilja
za kojeg ne znam tko mu je
ni otac ni brat
otkud je to ljekovito bilje
jel palo s nebeskih visina
raste li u vrtu kojemu
nijedna zraka sunca
nije toliko draga kao meni tvoja ljubav
ispod tog suhog otkosa
zarobljen je i glas crkvenog zvona
i pepeo sudbine što nam zore gali
zarobljena je i bol
koja se samo poljupcima liječi
i radost prve ljubavi koja mudro stari
rasuta između
zlatnog pečata koji ima oblik bijelog jasena
i čudesnog ogledala
što se slatko umiva u našoj ljubavi