Ne mogu se oteti dojmu da postoju sumlja u meni ...nakon sve što sam vidjela ,osjetila .Nakon života kojeg sam prokapala .....sumlja u meni postavlja pitanja.

Znam da sumlja gradi ali mislim da mi nije potrebna ....trošim vrijeme na pitanja ...Što ako se ništa ne promjeni ?.....a znam da u meni spava promjena ....

Malo pričam o tome .....kao da nikog na zanima što se to dešava između redako vremena....netko mi je  rekao da ljudi imaju smisao samo ako rade ono za što su sposobni..mislim odlaze na posao ,zarađuju,pomažu da svijet funkcjonira...to je isto kao da mi je rekao da ustane svako jutro i diše da se ne uguši,ja isto dišem ali to nije smisao mog života .Smisao je da iskreno postojim ,da živim za radost a sve ovo što obavljam tokom dana je nekako usput,samo od sebe se dešava...

Pitala sam tu osobu šta misli da je moj smisao na ovoj planeti ...a on mi je odgovorio da sam ja poput Severine ..ja zabavljam ...znam smiješno.....ja sam umjetnik i bez mene svijet bi bio isti samo manje zabavan....nasmješila sam se ....DRAŽE MI JE BITI KLAUN NEGO APARAT ZA DISANJE......