Djeca igraju raznovrsne igre. U svijetu mašte provode svoje dane. Kad odrastu igra se
nastavlja samo u drugom obliku.

 Te igre nekad i nisu bezazlene. Sve je individualno, ovisi do koje granice čovjek ide. Igre mogu biti lijepe, ali i podle sa primjesama zla. Ako nehotice upadnemo u takve igre treba biti mudar, razaznati o čemu se radi, postupiti ispravno, ne dozvoliti da se u tim igrama zaglibi.

Mudrost i znanje stječemo svojim godinama. Na tom puta može se zaglibiti u nečije igre koje nisu fer. Koliko god bili mudri ne možemo reći da je to neizbježno. Shvati li se bit stvari, ispričamo se ako je potrebno  i živimo u skladu sa sobom i dobrotom. Često se ne živi dobrota o kojoj se priča i čita  a iz  svega se izvlači samo što nama odgovara.

Koliko ljudi,toliko čudi. Istina je da svatko poznaje sebe i odgovara za svoje postupke.  Svatko bi morao očistiti svoj prag, a ne gledati na tuđi. Hoćemo li to doživjeti?