Muž i ja s divljenjem gledali smo

Ukazanu nam predstavu sjajnu

Leptira nježnog  i leptiricu bajnu

Što vođeni magnetnom silom ljubavi

U trenu spojeni dotaknuvši se u letu

Potpuno predani voljeli se oni

Kao da su sami na ovome svijetu...

 

Posvećeni činu tom nježnom i svetom

Duša im je u mirisnom  zanosu bila

Zaboravivši sve potrebe za letom

U bezvremeni se blaženstva osjećaj slila

Okupana suncem i u toplini  milovanja

Tijelima im ljubav vrila i prenosila

Božansku  poruku nastajanja i trajanja...

 

Bili su to samo za njih stvoreni trenuci

U kojim treperili su svoj ljubavni ples

Dok u njima drhtali su harmonije zvuci

Leptir je leptiricu svoju okretao polako

Uživajući u svakom treptaju njenom

Otišli smo ostavljajući ih spojene tako

Čitavom dušom i čežnjom i tijelom...

 

Pitam se da li i mi možemo bivati tako

Kao leptiri kojima su ljubav i ljepota

Svo njihovo životno i vječno poslanje

I ljubiti se slobodno, predano, lepršavo, lako

I tako bezbrižno i nesputano stići i do kraja

Bez misli, bez straha,  u zagrljaju života

Kao da nikad i nismo izašli iz raja...