".....Često se puta čuju riječi: "Ne mogu oprostiti, jer ne mogu zaboraviti", ili "Zaboravi sve", "Okreni novu stranicu", "Idemo dalje..."

Takav način govora i postupanja je fatalistički, bez izlaza.

Zaboraviti nesretan događaj – sve kad bi se i moglo – spriječilo bi da se oprosti, jer se više ne bi znalo što se oprašta.
Pogrešno je od zaborava praviti test opraštanja. Istina je suprotna.

Opraštanje pomaže pamćenju da ozdravi. S opraštanjem, sjećanje na uvredu gubi svoju žestinu.

Nesretni događaj postaje sve manje i manje prisutan u svojoj bjesomučnosti, rana pomalo zacjeljuje, sjećanje na uvredu ne uzrokuje više ponovno bol.

Zato se – opraštanjem – izliječeno pamćenje oslobađa svog negativnog tereta i čovjeka otvara za bolju i zdraviju sadašnjost i budućnost.

Zato je ispravno reći: "Ne zaboravljam, ali opraštam". To hoće reći da oproštenje ne traži da se zaboravi uvreda, jer bi inače bili osuđeni da opet ista zla podnosimo, ne bi se mogli zaštiti, izvući pouku.

No oprez! To ne znači "Opraštam, ali ne zaboravljam".

U čemu je razlika? (U drugom slučaju proces opraštanja nije doveden do kraja, nije riječ o potpunom oproštenju.)