Većer je...Oblačim haljinu koju najviše voliMm. Haljinu boje vina...onako poludugu ,onako polukratku.Ramena su mi gola ,ali nije mi hladno.Nanosim na njih mirisnu kremu ,jer znam da ćeš ih ljubiti ,dok se budeš igrao sa naramenicama moje haljine...Stavljam ruž na usne ,iako znam da ćeš ga skinuti ćim ti priđem blizu...Al svejedno ga nanosim ,jer hoću da ti budem lijepa većeras.Cipelice navlačim u brzini jer već kasnim,već me čekaš,a ja ne želim da me čekaš.U zadnji minut hvatam svoju torbicu i još jednom gledam svoj lik u ogledalu,namještam kosu i izlazim...

   Ti si već tu...Naslonjen na svoje auto,sa smješkom na licu,gledaš me dok ti prilazim.I tada ...u tvom pogledu  vidim da ti uopće nije važna ni moja haljina,ni moj ruž,ni moje cipelice.U tvom pogledu vidim samo da me želiš što prije u svom zagrljaju...da me želiš blizu...I dok mi skidaš ruž svojim usnama...sretna sam...

   Ulazim u tvoje auto i ne znam gdje me vodiš...al nije ni važno gdje.Važno je samo da ću i većeras biti tvoja,jer znam da ćeš i većeras ućiniti sve da se osjećam onako posebno,onako jedinstveno.I zato mi nije važno gdje me vodiš...Gdje god da me odvedeš ,znam da ćeš me voljeti i znam da ću i ja tebe voljeti i da će mo,iako samo dva daleka svijeta,većeras biti jedan...

   Većeras će mo opet biti jedan svijet...