četvrtak...prekasan sunčan dan ...provela sam na sastanku....sa jako puno malih sendvića.... privlače te da ih jedeš kao kikiriki... i izlazim van... kasno je za u ured...obveze zovu...kiseli kupus je za ručak i pokoja kobasica.... idem kući...al samo preko pazara da kupim koju vočku.... jurišam tako i mislim se:
"Što jurim? Zašto ne iskoristim ovaj dar s neba i uživam 5 minuta u suncu? ... pa djeca nisu male bebe da će plakat otvorena kljuna?" ....
i umjesto da krenem prema svojim dobavljačicama voća...pogledam prema Peristilu...i u mislima mi zamiriše kava ...
"Ne! Elice, skuliraj se! Treba ić kući spremit ručak!" ...i produžim kraj sv Dominika prema dnu pazara ... niti 10 m poslije donjela sam čvrstu odluku da ću sjest na rivu i na suncu popit kavu dok ne završi radno vrijeme.... 35 min taman dovoljno vremena...
- "Stani Elice! ne možeš sama pit kavu! Dobila si pola sata prekrasnog dana. Idem kupit kruh, voće i kući stavit robu sušit!" - govorio mi je anđelčić na desnom ramenu
- "Samo naprijed ženo! ravno! Šta ima veze popit kavu sama na suncu? Koračaj! Gledaj ravno ispred sebe i ne odustaj" - vikao je vražičak na lijevom ramenu i ometao me da pogledam na lijevo put pazara....
...šta bi Vi napravili na mom mistu????....
....sićam se kad se snima ovaj spot...usred radnog dana....negdje iza podne...kad je najveća gužva u gradu...uletili su s ovim kamionom...i ja sam bila kraj njih bar 2-3 puta...isto tako išla s posla ...na posao...njihovim stazama....
bglavac
irida
