Vodim tvoju ruku po papiru

ispisujući riječi jasne,jezgrovite

govoreći o ljubavi

jer ti ne želiš putovati sama

kroz šumu mojih znakova

odasvud na te vrebaju tvoji strahovi

dugonoge zvijeri iskeženih zuba.

Rastvaraš noću crne cvjetove

zastajući na svakom raskršću

mala,pred svemirom,

što pleše na mojoj ruci.

Ploviš na lopoču kojeg nosi

rijeka-izvor

poput palčice na orahovoj ljusci

i tanka te uzica spaja sa obalom

nju nikad ne ispuštaš iz ruku

iako ti stalno ponavljam

da se prepustiš rijeci

i lopoč-cvijetu

i zaroniš u plave dubine

gdje spavaju anđeli vode

tankih,prozirnih krila

oni će ti pokazati sva blaga

pokloniti biser

koji samo tebi pripada

tako ćeš postati moje dijete među mnogima

dijete i žena istodobno

rasipajući ljubav

kao što svemir rasipa zvijezde

i slijediti srebrni trag mjeseca

po plavoj vodi