...Ćim sam te ugledala,znala sam da ćeš mi uzburkati život.Došao si onako laganim korakom ali ja sam ga tako glasno čula..Sjeo si pored mene i počeo me od samog početke zabavljati do suza...Znala sam ...znala sam da ćeš mi se uvući u srce ,jer bio si drugačiji od svih.Pun života i radosti, ali ipak sa zrncem tuge u oćima koju nitko nije morao znati..Probala sam zatvoriti ulaz srca svoga,jer dosta je bilo takvih ulaza i bolnih izlaza iz njega...ali...tvoj osmijeh je bio jaći.Uživala sam gledati kako se smiješ...uživala sam u tvojim pogledima koji su mi izazivali trnce ...Uživala sam u tvojim dodirima...uživala sam biti pored tebe...I ti si uživao u mojim dodirima i ti si bio sretan pored mene...I oboje smo znali da je sve to kratkog vijeka i oboje smo znali da će doći kraj...I možda, baš upravo zbog toga što smo oboje znali...sad nam je žao što nismo iskoristili i one minute koje su nam bile dane a prošle su bez nas....