OLUJA MOŽDANIH VIJUGA

 

         Kad počne oluja moždanih vijuga, kad se one otmu iz bijele kore i razigraju se iznad nje, proslavite taj čas kao svoj rođendan.

Ne plašite se. Rođenje je uvijek dramatično, ali najčešće se zbiva po prirodnomu zakonu sazrelosti ploda. Pustite vijugama da se sudaraju i grle, i da se jedne u druge pretaču.

Vi tu ništa ne možete osim vriska; jer vi sjedite u avionu i vaše komešanje i kuknjava ne može ni ubrzati ni usporiti let.

         Pokušajte za promjenu, uživati u vožnji.

 

 

Pojmovnik, redom:

 

Vijuge = ustoličeni oblici senzornih i mentalnih doživljaja. Stereotipije osjeta, misli, i percepcija, imenovane kao nepogrešive.

Njihova oluja = provala nadahnuća, vulkan intuicije, prsnuće mentalne opne.

Njihov ples = radost novih vidika, koji su oduvijek čekali na nas.

 

 

Vježbe za opuštanje:

 

         Leći na pod, zatvoriti oči, pokušati ne misliti ništa, ne osjećati ništa. Potom, promatramo jednu mentalnu sliku-film: žurimo na kolodvor. Naš će vlak krenuti za minutu/dvije. Mi samo promatramo vlastitu bjesomučnu jurnjavu, najprije taksijem, a onda vlastitim nogama. Ulijećemo na peron, s prtljagom u ruci. Vlak se trgnuo, a onda polagano krenuo. Trčimo iz sve snage. Uskačemo u zadnji vagon. Uspjeli smo.

         Zadihani, uzrujani, ulazimo u prvi odjeljak, sjedamo. Vlak kreće sve brže, zviždukom pozdravlja stanicu koju napušta. Mi sjedimo, više ne pomičemo ni ruku, ni nogu. Promatramo krajolik koji juri niz prozor. Učinili smo sve što je trebalo, sada ne činimo ništa što ne treba. To jest, uživamo u vožnji.