bilo je boli, tuge, muke... sad ni ne znam više što je to. otkad stigao je on...

Zaborav.

a kada je to bilo? kako da znam... kad se više ne sjećam...

zaborav se dogovorio sa Sjećanjem. kao da je rekao, dosta te bilo Sjećanje drago, a sada idi. i pusti mene malo da ja... ali Zaborave, ne izgoni me molim te, bunilo se Sjećanje. nisam tako loše i trudim se da biram trenutke sretne.

nasmija se Zaborav i reče, uzalud sve je, jer prošlo je, i nisam ovdje samo zato, da maknem zajedno s tobom trenutke grube. dolepršao sam i ostat ću toliko dugo koliko je u skladu sa trenutkom radosti stvarne koja je jedino sada... kada se pamti u trenu i u istom trenu zaboravlja...