U mnogo je stvari čovjek sam. Bez obzira na ljude koji ga okružuju, na masu neupućenih - jer informacija o tome što ti je, ne znači da se zna i kako ti je - sam samcat si tu za sebe.

Na primjer, ostaneš bez voljene osobe. Preselila se na drugi svijet. Ostavila te. Ili povrijedila. Nebitno. I svi kažu – znam kako ti je. Ne, ne znaš. O, da znam. Kako netko može znati što ti osjećaš? I koji koktel emocija upravo piješ? Tješiteljske duše, bez obzira na svoju dobronamjernost, ne mogu nikako biti u tvojoj koži. Od njih čuješ – ja sam… i meni je… kad sam ja… Da – to si ti, ali ne radi se sad o tebi. (Dosta je bilo o meni, hajdemo sad malo o mom autu?)

Lijepa je riječ često melem. No ona ne liječi, ne umanjuje, ne savladava problem. Da, tu sam za utjehu, ali ne mogu biti tvoja tableta protiv bolova.

Nije svaki isti problem isti. Nekome će ispražnjena guma na autu biti zgodna avantura, drugima će zadati strašnu glavobolju. Stvari su onakve kakvim ih vidimo. Onakve kakve želimo da budu i nikako drugačije.

Osjećaje zovemo istim imenom (tuga, žalost, ljubav, bijes, ljutnja) – ali ih doživljavamo u potpunosti individualno. Stoga ne pokušavaj hodati u tuđim cipelama. Mogle bi ti biti pretijesne. Mogao bi dobiti i žuljeve od njih. Bolje razgazi vlastite i hodaj svojom cestom. Kako da ja znam želiš li ti lijevo ili desno? Hoćeš li autoputom ili sporednim putem? Nisam ja ta koja te može voditi. Nisam položila za turističkog vodiča. Na mojoj cesti ti možeš samo zalutati.

Naravno da je ključ u nama samima. Blago onima koji su dovoljno prosvijetljeni. Kako to drugima prenijeti? Nisam bezosjećajna, čak naprotiv – ali to zaista nije moj problem. Koliko god se trudila objasniti, prave riječi teško dopiru do takvih. Jer uvijek imaju neki izgovor. Netko je drugi kriv. Jer da su imali ovo ili ono, ne bi se tako osjećali. Da su znali, ne bi im se to dogodilo. Da su… da su… ali nisu. I dalje te gledaju i govore – shvaćam što govoriš, ali ti mene ne razumiješ. Pa nisam ja ta koja treba razumjeti! Živjeti u prošlosti ili vječito trčati za nečim što je u budućnosti, nije život!

Otvori već jednom oči jer vlak neće vječno čekati u stanici. Postoji red vožnje. Na koji ćeš se ukrcati – u potpunosti ovisi o tebi. A putovanje može biti tako jednostavno i tako zabavno!