II.Začarana šuma

                                     

 

                                              

 

Vijugava seoska cesta skreće prema brijegu i šumi. Uvijek je mokra, skliska i prekrivena lišćem. Drveće kao da se pomiče i pušta vas da prođete stazom. Grane se njišu i savijaju pod teretom slatkih lizalica i šarenih balona. Sve zeleno,mirisno, a opet čarobno i začuđujuće. Čuješ glasove ptica, a nigdje ih ne vidiš. Skližeš se i padaš, ali uvijek podižeš jer želiš vidjeti kamo si to zalutao i što te još  čeka. Drveće graba, bukve, čak i javora savija grane i škaklja te svojim listićima.

 

Pogled ti privuče   bačva  usred šume na brijegu. Odjednom iza nje iskoče coprnice i prestraše vas do suza. I baš kad jurneš za njima, odlete na svojim metlama tko zna kamo.

VI ih naravno slijedite jer želite vidjeti što vas još očekuje.

Kako vam je grlo suho od straha , najprije se napijete čarobnog napitka koji istovremeno teče iz bačve u crvenoj i žutoj boji.

Pomislili  biste da je to čudo, a onda pred vama sasvim obična šuma. S drveta visi lijana na koju se vješaju samo oni najluđi i unaprijed se zna da će završiti  na leđima u jarku.

I napokon, zadnjim snagama i s  još ono malo hrabrosti uspinjete se do proplanka gdje ćete tek svašta doživjeti.

Na putu do coprnica  sve je puno cvijeća i raznobojnih gljiva koje kao da su se tu samim čudom baš sada stvorile jer mogli bi se zakleti da ih jučer niti nakon dužeg traženja niste mogli vidjeti.

 Joj, evo ih, vidimo ih kroz oblak gustog dima. Kuhaju u velikom loncu na ognjištu  kraj neke male kuće.

E, sad budi frajer pa odluči krenuti dalje.

 

A mi smo pravi pravcati frajeri i frajerice i što god  bude, mi krećemo u svoju najčarobniju  pustolovinu.