Da se pridružim Dekartu koji je mislio da jest i Marxu koji je mislio da radnik kad je kod kuče misli na posao a kad je na poslu misli na kuču.Tako si i ja sada mislim kako švicarci misle da se izvuku iz ove gabule ako se ispostavi da vrijeme ne postoji.Još gore bi bilo ako se kao čuvari Pape suoče sa spoznajom da je on državnik a ne Sveti Otac.Dakle mislim opet da nam i satovi trebaju a bez Pape bi moglo biti i gore,ali da ipak nebi trebalo dati prednost vremenu nad bezvremenim...kao ni nekome pravo da posreduje između čovijeka i Boga?

Naravno samo razmišljam i nisam svijestan kao što ni Dekart nije bio svijestan onoga gdje se to razmišljanje dešava.

Nekako mi se čini da dajem prednost slovima a ne onome na čemu se odražavaju.Uostalom malo ko može odoljeti opažanju a da ne interpretira......nasijedne posredniku?

Postavlja se pitanje:da li se ja služim riječima ili se one služe mnome i koje su poveznice sa time da što je čovijek siromašniji materijalno to je skloniji razmnožavanju.Što bi opet bilo da kad je neko skučen u znanju onda to kompenzira količinom.

Sječam se polemika hdz-sdp u latinici i onda je hdz slao svadljivce i galamđije samo da onemoguče ove iz sdp-a da nešto kažu.

Uglavnom postoji veliko prostranstvo koje si je um obezbijedio količinom iako on pokriva vrlo malo prostora.

Za njega bi pojednostavljenja bila svođenje na što?Ništa?

E to ne bu išlo! jer kako bih znao koliko je sati da nemam sat.Morao bih reči kao i oni nekadašnji primitivci da je baš toliko kao i jučer u ovo doba?