Iz nekog poetskog sna gurnuta sam u praskozorje i ne snalazim se u novim jutrima. To nisu moja jutra, to nije moje vrijeme. To nije moje Sunce, koje mi presijeca pogled i stvara bol u očima. Zabolim li te bar malo, zaboli li te ikad moj pogled u očima neke druge žene? Probudi me i umij lice modrom vodom tvog pogleda, ispuni svaku moju nadu svojom šutnjom. Odaberi najfiniji parfem i u njega umotaj moje tijelo. Neko vrijeme ostani uz mene, budi mi u modi ovih dana. Pomakni tu kocku leda što svojim vrhovima probija moje srce i od njega stvara razderotine, koje ti donosim na dlanu. Budi netko novi u mom životu. Željna sam tvog mira i pogleda novog doba. Nemirna sam, nepostojana na površini, u dubinama duše gubim se i tamo je taj tamni svijet gdje se predivno snalazim. Živim plavim snom, a između dva udisaja hranim se tvojim postojanjem uz mene. Taj šapat će probuditi moju dušu i uzdignuti je iz dna mora, dok sa mrtvog crkvenog zvonika sviraju našu najdražu pjesmu.

http://shadowofsoul.blog.hr