memoari jedne igre - Iz blogosfere

,, sjedim,,, gledam,, diwim se ljepti drwecha,, gledam to lishche medeno bakreno a u biti rastopljeno pastelasto,posuto srebrno zlatnim prahom,, kako se list pretapa iz lista u list u nekom nowom obliku,,, al swaki je tako sawrshen prekrasan ,,ali traje samo tren,, gledam i diwim se ljepoti i snazi prirode koju osijecham ,ali OSIJECHAM cijelim swoim bichem,, u dushi takwo blagostanje i mir,, tako oslobodjena swega onog ,,ah onog,,,, neznam shto to tochno je al znam da je ono i ja sam toga oslobodjena,, i osijecham se tako jebeno zadowoljno i dobro,, potpuno,, stopljena s prirodom,, powezana sa stabalima,,shapuchu mi,,, dok mi swijezhe postaklena poput perija trawa erotichno pleshe migulji se ,,samo za mene,,, i sijedim ja tako cijela kao biche,,, i uistinu istinski sretna i zadowoljna,,,, i samo se jedno pitanje pitam,, kako to podijelit drugima?! kako drugima pokazat to shto widim i osijecham,, a betz da rijechi kazhem il isha uchinim,, kako da dio te jebene cijeline otrgnem od sebe,,a taj dio meni nishta nebi bio,,jer bi odmah zacijelila a nekima bi mnogo znachio,,kako da ja to otrgnem od sebe i dam malo drugima ,,koima je to potrebno,,, kako da dio toga dam onima koje wolim,, onima koje sam sluchajno susrela i,osijetila i pozheljela im to dat,,, al kao?? jer tako mi je prokleto jebeno dobro,,, i tako to jako zhelim da i drugi osijete,,, i tako neznam kako,,,, i u trenu koliko god da sam ja bila sretna(najbukwalniji opis onog shto sam osijechala cijelim swoim bichem) tako postadeh tuzhna,,u isto wrijeme sretna i tuzhna u istom omijeru,,, jer imam neshto tako prediwno ,a neznam to pokloniti,,dati,,, ...kroz misli mi ponowno prodjeh ,,ono uistinu ljepo je zaprawo tuzhno,,,, i ostadoh josh koi ren sijedit ,,sakupila sam se,, ustala i u swakom smislu te rijechi u swakom pogledu,,kak god da okrenesh,, IZGUBILA!!!! .....

BRZI CHAT