Sanjaj svoje snove duginih boja, a ja ću ponekad da svratim da ih skupa oslikamo...

Da, uđi...

Uzimaš  malo žute i slikaš suncokrete, pa malo plave za mačuhice, malo crvene kao krv, kao plišana boja ruže.

Pozvan si u moj svijet na onu stranu stvarnosti da letimo skupa nepoznatim svjetovima... tamo gdje se san i  java pretaču u nepregledni niz mogućnosti ograničenih samo tvojom maštom.

Dajem ti ruku, vodim te u svijet u kome nije kročio čovjek. 

Pred vratima ostavljaš sve slabosti  duše, sve okove uma i lako bez opterećenja  ulazimo.

Zbunjen si samo na tren ali osjećaš da te sve opušta, da se dodiruješ  s bliskim dušama.

U jednom trenutku dijete si. 

 Kako na  filmskoj traci nižu se fragmenti tvog djetinjstva i prašina i kaljuža, rumeni obrazi i crvene jabuke.

I konji ...

...