Naučio sam u životu da nemogu reći da nekog  poznajem jer i sam sebe ponekad iznenadim.  

Nije nekad bilo tako,nekad sam bio vezan i za misli i za djela i teško sam otpuštao kao i ljude iz svog života.

Svako vezivanje priznali mi to ili ne nosi patnju u jednom trenutku a siguran sam da patnja nije naš izbor ili bar moj to sam siguran. promatranjem sebe i svoje okoline shvatio sam da sva poznavanja drugih mene i moja njih kao i moja mene počivala su i počivaju na pretpostavkama.

Mi se trudimo  predstaviti se onakvim kakvi mi mislimo da jesmo, oni nas prihvate i stave na neko mijesto i to bi bilo to. Onda mi putem otkrijemo da smo se promjenili pa bi sada tu našu promijenu htjeli objaviti drugima da i oni shvate da je moguće se mijenjati a oni se počnu smijati i ne vjerovati i smatraju nas ludim pa se mi borimo da dokažemo da je to istina i tako u krug.

Da bi izašli iz toga kruga shvatimo da se mijenjamo zbog sebe,shvatimo da je prirodno mijenjati se jer se to kao što vidimo stalno događa, i shvatimo da nemoramo nikoga obavještavati da smo se promijenili i da uživamo u svojim promijenama ida nas nemoramo svoje oduševljenje sa istim dijeliti s drugima jer da bi vas drugi pustili morate napraviti prvi korak i pustiti vi njih.

Tako da sam u svoj život ugradio promjenu mijesta dijelovanja da bih izbjegao "poznavanja" drugih i njihova mene jer tada najviše mogu dati,potpunom neznancu i on interesantno najviše dobije... što ne znači da se toga držim kao pijan plota jer znam da je sve promjenjivo pa i trenutna pravila,pa države se lome kako se neka "moja" pravila nebi:)) Uživajte u promijenama