Četiri je vezivni broj. Četvrto tijelo, koje predstavlja njen najviši aspekt, vezuje ličnost za individulanost, a četvrta smrt se naziva "vezivna" smert - "poučna" smrt, a poznata je i kao "stanje sna."

San je mala smrt, kao što je smrt veliki san. Poznavanje prirode sna doprinosi razumijevanju i objašnjavanju smrti. Priroda sna nije dovoljno razješnjena. Utisci sna koje prima probuđena svijest, obmanjuju. U snu, fizička ravan se odvaja od ostalih ravni, i tako oslobođena duša više ne prima utiske, koji prolaze kroz pet kapija čula. Zato kažemo da je čovjek pasivan kad spava. Međutim, individualnost se budi i aktivira. U budnom stanju individualnost spava, a u životu snova se budi. Ovo je pravilo koje važi za većinu, ali bliži se vrijeme, u evoluciji nekih pojedinaca, kada će individualnosti moći da se koristi ličnošću, da bi se izrazilo. Da bi se to desilo, i ličnost i individualnost treba da dosegnu visok stepen razvitka. Individualnost se u svetim spisima pominje kao "anđeo koji uvijek gleda lice Božije".

Tokom budnog života tijela, individualnost je zaokupljena prevođenjem konkretnih utisaka koje prima niži duh, na sopstvene apstraktne termine. Kada više ne mora da bude okrenuta sebi, ona postaje objektivna na sopstvenoj ravni, i gleda "božansko lice". Tada nastoji da se i sama prilagodi božanskim mjerilima, a taj proces traje eonima i mjeri se nebeskim aršinima.

Dešava se, međutim, da u usnulom stanju duša, koja je na niskom stepenu evolucije, ne potone u zaborav, već, zaoupljena nezadovoljenim tjelesnim željama, nastavlja da funkcionira na relaciji oblika misli, začetih tim željama. Ona sanja snove, proistekle iz nezadovoljenih strasti i instinktivnih poriva. Individualnost se tada ne oslobađa, i umjesto da gleda "lice Oca koji je na Nebesima", ona vidi izvrnutu sliku ljudskog oblika i razvija se u njenu sličnost. Budući da, u takvom slučaju, individualnost ne može da funkcionira na sopstvenoj ravni, ona ne može ni da raste, i ostaje zakržljala, dok ličnost postaje preuveličana karikatura same sebe. Slobodu uz ovakvog stanja pruža samo treća smrt, koja omogućuje nametanje individualnosti. Međutim, ukoliko je treća smrt nepotpuna, niži duh nastavlja da sanja na astralnoj ravni. Ovo nas dovodi do pitanja pete smrti.