Stigao je zimski solsticij ili suncostaj, dan kada je Sunce na sjevernoj Zemljinoj polutki na najnižoj točki i kada dotaklo dno na prividnom kretanju nebeskim svodom. Istovremeno na južnoj polutki Zemlje, Sunce je na vrhuncu. Zanimljivo kako je sve zapravo samo stvar gledišta. Proširimo li gledište izvan Zemlje i pogledamo li sa zamišljene ptičje perspektive Zemlju i Sunce, ništa od onoga što se događa na Zemlji se ne odvija u Svemiru. Zemlja kruži oko Sunca i dosegnula je vrh svoje eliptične staze po kojoj se kreće na svom putu oko Sunca.

No vratimo se na Zemlju, na ovu našu sjevernu polutku, gdje je upravo u toku najkraći dan u godini. Je li to prilika da nešto slavimo ? Itekako, to znači da nam slijede duži dani i da se "Sunce ponovno rađa" u smislu da postaje sve jače, u prenesenom smislu, tama je dosegla svoj vrhunac, a svjetlo svoj minimum, završava se jedan ciklus i započinje novi. Stari narodi slavili su rađanje boga Sunca, danas se slavi Božić - rođenje Svjetla.

To ujedno znači i početak neceg novog, vrijeme kada treba otpustiti sve staro, sve ono što nas opterećuje i ne da nam živjeti bez obzira radi li se o stvarima, uvjerenjima, povredama i nanesenim nepravdama, dugovima. Lista bi mogla biti beskonačno duga,  ali jedino važno je da otpustimo ono što nas guši i oslobodimo prostor za nešto novo. Teško je ostvarivati ili ispuniti nešto novo, ako se drzimo staroga, to je slično kao da vozimo okrenute glave unatrag.

I upravo sada je zato prilika da stanemo, malo odvojimo koji trenutak i stavimo sve ono što je bilo loše i pustimo da ode. Možemo vizualizirati i zamisliti da sve loše stavimo u brodic ili neki čamac i pustimo niz rijeku da voda odnese sve ili u da zamislimo da sve loše stavljamo u zlatni balon i pustimo da ode u zrak, visoko u nebo, u Svjetlo. Ipak najnajdjelotvorniji način je da oprostimo, prvo sebi jer smo ušli u takve situacije ili se sreli s osobama koje su nas povrijedile. Bol koju trpimo uslijed povrijeđenosti u korijenu je bol koju sami sebi nanosimo, jer sami sebi zamjeramo što su nas povrijedili. Kada sebi oprostimo i prihvatimo da je to bila samo lekcija, situacija koja nas je nečemu trebala podučiti onda možemo u svom procesu otpustanja, krenuti u slijedeći korak, a to je zahvalnost. Zahvalnost jer smo prošli kroz nešto, jer su oni koji su nas povrijedili pokazali jedan dio nas, koji sebe povreduje i osim toga, donijeli nam iskustvo.

Medutim, moramo biti svjesni da smo i mi povrijedili druge, naročito nesvjesno i često puta bez namjere. To također moramo sebi oprostiti i zamoliti druge za oprost, ne zbog njih nego zbog sebe. Oprostom otpustamo gorčinu, ljutnju, povrijeđenosti i sve one druge otrove, koji nam truju život i sputavaju da budemo sretni i ispunjeni.

Zimski solsticij je točka u kojoj se sve mijenja, Sunce prelazi iz znaka Strijelca u znak Jarca, dolazi zima. Solsticij najavljuje Božić radosni praznik rođenja Svjetla, silazak Boga na Zemlju, to je metafora, buđenja Svjetla u nama, jer mi smo iskre Božje i zato je Bog u nama, a mi dio Boga, a tu svijest treba probuditi.

Solsticij najavljuje i novu kalendarsku godinu iako se energija već promijenila ii novi ciklus je započeo upravo ulaskom Sunca u znak Jarca, gdje će Sunce biti u stanju mirovanja, a njegova snaga opet se probudila i iskazala u punom sjaju s prvim danom proljeća.