TEOKRACIJA
Vrsta vladavine gdje vlast obnaša svećenička kasta ili vladar za kojeg se smatra da je Božji predstavnik ili božanstvo, ili da je u vezi sa svetim načelom iz kojeg emanira legitimitet i moć njegove vlasti.
Povijesna ostvarenja teokracije: Tibet počevši s V. Dalaj Lamom (1617-1682. g); Kelti (u doba Druida); Izrael (zakonodavni tekstovi: Deset zapovjedi, cf. Izl, 20, Ponovljeni zakon, cf. Pnz, 12-24, Zakon svetosti, cf. Lev, 17-26, Upute o svetištu i bogoslužju, cf Lev, 25-31,, Br, 1-10, Lev, 1-17).
Islam je, kako tvrdi L. Massignon, bio laička (bez svećeničke službe) i egalitarna („svi su vjernici braća") teokracija.
Moderne doktrine o teokraciji: J. V. Andrae (Reipublicae christianopolitanae descriptio, 1619, Strasbourg: rozikrucijan-sko shvaćanje), L. Cl. de Saint-Martin (Pismo... o francuskoj revoluciji, godina III = 1795, zalaže se za „prirodnu i spiritual-nu teokraciju"), Geothe (Umjetnost i Antika, 1816-1832. g)...
v. duhovna vlast, Kralj, zemaljska vlast.
B. Frazer. Le Rameau d'or, sv. I (Le roi magicien dans la societi primitive, 1890), prij. na franc. izd. R. Laffont, 1981; R. A. Schwaller de Lubicz, Le roi et la thćocratie pharaonujue, izd. 1-lammarion; G. Coedes. Le culte de la royaute divinLće, (u Kambodži), Rim, 1952; R. Guenon. La Grande Triade. 1946, izd. Gallimard
bglavac
edin.kecanovic
vanessa
