TAO
Kineski izraz sastavljen od dva ključa (karaktera): put i glava (V. ključ, II17).
„TAO.
1. Cesta, put.
2. Put što ga valja slijediti, načelo, propis, ispravno rasuđivanje, pravilo ljudskog djelovanja, doktrina.
3. Sredstvo, metoda, postupak.
4. (filozofija) Tao: Put; Zbilja i spontano kretanje svega što postoji.
5. Reći (...).
6. Voditi." (Dictionnaire frangais de la langue chinoise, Institut Ricci, 1976, str. 906).
1) U Yi kingu (pripisuje se Fou-hiju, 2852. g. pr. n. e, s ko
mentarima) Tao je istodobno kozmički, društveni i moralni
Red na djelu.
„(Vid) yin, (vid) yang, to je Tao". ili „Jedan (put) yin, jedan (put) yang, to je Tao", ili „Ovdje yin, tamo yang, to je Tao", (17 king, dodatak Hi ts'eu).
V. Yi king.
2) U KONFUČIJANSTVU, Tao je prvenstveno moralni ideal i
etički put.
B. Confucius, Entretiens (oko 470. g. pr. n. e), izd. Gonthier. bibl. Medita-tions, br. 509, 1975.
3) U TAOIZMU, Tao je Počelo, jedinstvo, spontanost, apso-
lut, boravište, praznina...
„Prije nego što su nastali nebo i zemlja, postojalo je nešto maglovito, šutljivo i povučeno, osamljeno, bez promjena, u vječnom kruženju bez prestanka, dostojno da postane majka svih stvari." (Tao-to king, XXV, cf. Filozofska hrestomatija, sv. XII, str. 145)
V. Jedno, Taoizam, wou-wei, yang, yin.
B. (studija) M. Granet, La pensče chinoise, Pogl. IV; (tekstovi) Philosop-hes taoistes, Lao-tseu, Tchouang-iseu, Texies traduits, Bibl. de la Pleiade, 1980. (Etiembleove bilješke uz tekst - čista brljotina).