Blaženi Bogumil iz Gniezna (Bogumił z Dobrowa), poznat i kao Bogumił Piotr, Bogimilus i Theophilus, poljski svećenik, nadbiskup Gniezna, redovnik kamaldoljanin, rođen je oko 1135. u selu Dobrówu (općina Kościelec, kolski okrug, velikopoljsko vojvodstvo), a po nekim izvorima u Koźminu (općina Brudzew, turecki okrug, velikopoljsko vojvodstvo), kao Bogumił Leszczyc, u plemićkoj obitelji. Imao je brata blizanca, Boguchwała (Bogophalus). Studirali su zajedno u Parizu, a Bogumil je postao svećenik. Služio je kao župnik u Dobrówu, u župi Presvetog Trojstva, u crkvi koju je sam sagradio. Njegov ujak Janik, nadbiskup Gniezna (Velika Poljska), imenovao ga je kancelarom grada Gniezna. Volio je samoću i bio veliki štovatelj Blažene Djevice Marije. Nadbiskupom Gniezna postao je 1167. Kao biskup tražio je od svoga svećenstva strogu disciplinu i skromnost. Utemeljio je cistercitsku opatiju u Koronowu, nedaleko od Bydgoszcza (kujawsko-pomorsko vojvodstvo).
Povukao se s 1772. s biskupskog položaja, postao redovnik kamaldoljanin i posljednje desetljeće svoga života proveo kao pustinjak u Uniejówu. Preminuo je na današnji dan, 10. lipnja 1182. u Dobrówu, a po nekim izvorima u Uniejówu. Na samrti je doživio viziju Marije i Djeteta Isusa, okruženih anđelima, koji su ga ponijeli u nebo. Njegovi Poljaci počeli su ga štovati odmah nakon smrti, a pripisuju mu se mnoga čuda. Njegove relikvije počivaju u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Uniejówu (poddębicki okrug, łódzko vojvodstvo). Blaženim ga je 27. svibnja 1925. proglasio papa Pio XI. Zaštitnik je nadbiskupije Gniezno, gdańske, poznańske i wrocławske nadbiskupije, włocławske biskupije, duhovnih vježbi te mnogih poljskih naselja, župa, crkava i kapela.
Preuzeto: http://www.zupajastrebarsko.hr/
DeVeT
irida
bglavac
