SAKAĆENJE
Sin- „simbolično", „obredno", „inicijacijsko sakaćenje".
Odstranjivanje ili ranjavanje kože ili vanjskih dijelova tijela: udova (ruku, nogu, dlanova, stopala), glave (lubanje, vrata, lica), trupa (ramena, poprsja, grudi, dojki, leda, butina,
struka, zdjelice, trbuha), muškaraca ili žena, odraslih ili djece, s inicijacijskim, religijskim, magijskim ili simboličnim ciljem. Vrste:
biljeg: tetoviranje (ubodima), moko (brazdanjem);
unakazivanje: bušenje nosa, usne, pravljenje ožiljaka (narod Tiv u Nigeriji),
mijenjanje oblika: npr. izduljivanje lubanje u plemenu Mangbetu u Zairu,
- uklanjanje: dijelova spolnih organa (obrezivanje, ekscizi-
ja), prstiju ili članaka prstiju (u prethistoriji), zuba.
Svrha sakaćenja može biti: a) inicijacijska kušnja, b) ple
menski biljeg, c) oznaka čina u inicijacijskoj hijerarhiji.
Napomena: Sakaćenje ne postoji samo na zbiljskoj nego i na mitskoj razini: u starome Rimu Koklo je bio slijep na jedno oko i šepav, dakle, imao je incijacijski vid; Scevola je bio jed-noruk, dakle, to je značilo da je znalac inicijacijske prakse (antifraza) (cf. G. Dumćzil, La religion romaine archaique, 1966, izd. Pavotz, str. 90).
V. biljeg, ekscizija, inicijacijske kušnje, obrezivanje, subin-cizija.
B. B. Bettelheim, Les blessures symboliques (1954), prij. izd. Gallimard, 1971 (psihoanalitički); Mane Dclcourt, Hephaistos ou ia Ićgende du magicien, 1957, str. 110. sq.
SAMADHI
v. enstaza.