Odstranjivanje ili ranjavanje kože ili vanjskih dijelova tijela: udova (ruku, nogu, dlanova, stopala), glave (lubanje, vrata, lica), trupa (ramena, poprsja, grudi, dojki, leda, butina,

struka, zdjelice, trbuha), muškaraca ili žena, odraslih ili djece, s inicijacijskim, religijskim, magijskim ili simboličnim ciljem. Vrste:

biljeg: tetoviranje (ubodima), moko (brazdanjem);

- uklanjanje: dijelova spolnih organa (obrezivanje, ekscizi-
ja), prstiju ili članaka prstiju (u prethistoriji), zuba.
Svrha sakaćenja može biti: a) inicijacijska kušnja, b) ple
menski biljeg, c) oznaka čina u inicijacijskoj hijerarhiji.

Napomena: Sakaćenje ne postoji samo na zbiljskoj nego i na mitskoj razini: u starome Rimu Koklo je bio slijep na jedno oko i šepav, dakle, imao je incijacijski vid; Scevola je bio jed-noruk, dakle, to je značilo da je znalac inicijacijske prakse (antifraza) (cf. G. Dumćzil, La religion romaine archaique, 1966, izd. Pavotz, str. 90).

V. biljeg, ekscizija, inicijacijske kušnje, obrezivanje, subin-cizija.

B. B. Bettelheim, Les blessures symboliques (1954), prij. izd. Gallimard, 1971 (psihoanalitički); Mane Dclcourt, Hephaistos ou ia Ićgende du magicien, 1957, str. 110. sq.

v. enstaza.