Piše: Petar Hajdić
Zašto “Zapadu” ne odgovara da na planeti Zemlji postoje neograničeni, obnovljivi naftni resursi? Zašto “Zapad” ignorira i zataškava naučna otkrića, najnovije velike uspjehe i praktična dostignuća ruskih naučnika i naftne industrije?
Zato jer se iza toga ignoriranja krije jedna od najvećih prevara u povijesti svijeta i pljačka bez presedana uz stalnu ucjenu i gušenje razvoja svih nacija i privreda koje pokušavaju ubrzati svoj razvoj, a dovoljno su moćne da mogu ugroziti postojeći globalistički neoliberalni poredak i probitke naftno-financijskih centara moći, anglo-američkih financijskih krugova i američke vrhuške koja vlada svijetom zloupotrebljavajući svoju vojnu i financijsku moć.(F.William Endgahl: “Stoljeće rata”)
Kad je to počelo? Nakon govora Winstona Churchilla 1946. u Fultonu (USA) koji je krenuo otvoreno zazivajući “Željeznu zavjesu” protiv bivšeg saveznika Staljina i SSSR-a, Staljin je shvatio da u novom odnosu snaga mora hitno postići svoju neovisnost o nafti i naftnim izvorima koji su bili većinom pod kontrolom Zapada pa je naredio i omogućio velika istraživanja i potragu za naftom unutar granica svoje zemlje. Osiguravanje nafte i plina za potrebe Sovjetskog Saveza bio je državni prioritet i u novoosnovani tim sovjetskih znanstvenika, fizičara, geokemičara i geologa ušli su vrhunski znanstvenici i autoriteti toga doba Kudrjavcev, Porfirjev, Kropotkin i drugi. Godine 1951. profesor Nikolaj Kudrjavcev izlazi pred rusku javnost odvažnim znanstvenim radom :”Protiv organske hipoteze porijekla nafte”. Bilo je to rođenje moderne rusko-ukrajinske teorije anorganskog, nebiološkog porijekla nafte.
Slijedećih nekoliko desetljeća trajala je rasprava i provjera te teorije u krugovima najeminentnijih kemičara, fizičara i termodinamičara potvrđujući u više od tisuću znanstvenih članaka da nafta nije biološkog i fosilnog porijekla već anorganskog. Neprestano se preispitivala ključna hipoteza koja je vladala u zapadnjačkoj geologiji, a koja se oslanjala na objavu ruskog znanstvenika Mihaila Lomonosova iz 1757. godine o organskom porijeklu “zemnog ulja”, nafte, po kojoj je nafta nastala iz naslaga životinja zakopanih u sedimentu pod povišenim pritiskom i temperaturama.
Lomonosov nikad nije podastro konkretne argumente, a zapad nikad nije provjeravao temelje te teorije čak ni na elitnim sveučilištima kao što je Princeton. Zapadu je odgovaralo da se o nafti razmišlja kao o ograničenom resursu fosilnog porijekla iako gotovo bode u oči podatak da je tog ugljikovodika, nafte, već toliko izvučeno iz Zemljine kore i toliko još ima zaliha po naftnim poljima da je naprosto nemoguće da je toliko bilo detritusa dinosaurusa, ostataka dinosaurusa i ostalih organskih izvora koji bi se u proteku vremena pretvorile u toliku količinu nafte i plina! Da se sve biljke , životinje i insekti koji su ikad živjeli stisnu pod Zemljinom površinom, opet ne bi bilo dovoljno tekućine da pokrije količine nafte koja je do danas pronađena, a stalno se otkrivaju nova nalazišta!
Sovjetski naučnici su šezdesetih godina 20. stoljeća utvrdili da se u procesu dubinske sinteze nafte iz metana taj ugljikovodik može stvoriti samo pod visokim pritiscima kakvi vladaju na dubini od preko 35 kilometara (gdje nema teorije o bilokakvim fosilnim ostacima), a onda se pod tlakom ta tekućina penje prema površini zemlje dubokim rasjedima, migracijskim kanalima. Upravo u tim migracijskim kanalima smjesa metana koja se penje katalitičkim zonama nikla i željeza pod tlakom i temperaturom pretvarajući se u naftu, nastavlja kao nafta svoj put prema površini. Posljedica? Većina se naftnih nalazišta neprestano sama obnavljaju!
Tako ruski znanstvenik Vladimir Kučerov navodi primjer naftnog polja Romaškino u Tatarstanu koje je bilo djelomično zatvoreno nedugo nakon raspada Sovjetskog Saveza, nakon 50 godina proizvodnje. Godine 2007. ponovno su otvorene neke od zatvorenih bušotina u kojima su pronašli ponovno naftu za koju je ustanovljeno da je mogla doći jedino iz velikih dubina, dakle ne iz sedimentnih stijena , nego iz stijena fundamenta koje leže na 15 kilometara dubine.
Upravo tu se razilaze tvrdnje ruskih i zapadnih naučnika. Dok zapadni ustrajavaju na nalazištima i naftnim poljima vezanim za sedimentne površinske stijene i slojeve duboke par kilometara, ruski naučnici i geolozi potpuno suprotno, pronalaze naftu u stijenama fundamenta na velikim dubinama gdje po zapadnim teorijama nikad ne bi trebalo biti nafte! Čak štoviše, ruski naučnici tvrde da su istraživanja pokazala da se većina naftnih i plinskih ležišta ponovno pune jer se neprestano stvaraju nove količine i to nema veze sa fosilnim ostacima! Kad bi se brzina crpljenja na naftnim poljima izjednačila sa brzinom stvaranja nove nafte, crpilišta bi postala neiscrpna što znači da sa otkrivanjem novih naftnih polja u kojima se stvara nova nafta, na planeti Zemlji možemo računati sa neiscrpnim izvorima nafte i plina u slijedećim tisućama godina!
Profesor V.I.Sozenski s ukrajinske Akademije nauka naveo je brojne primjere zabilježenog obnavljanja naftnih bušotina za koje se vjerovalo da su iscrpljene, no kada su nakon nekoliko godina otvorene, ponovno se pojavila nafta. Tako je naveo brojne primjere plitkih bušotina u Čečeniji i u USA. To se sudara s neprestani objavama zapadnjačkih naftnih kompanija poput Exxona, BP i ostalih koji nas uvjeravaju da je pređen vrhunac proizvodnje nafte, da nas sada očekuje smanjenje proizvodnje i oskudica do konačnog nestanka Zemljinih zaliha, po njima, fosilnog goriva.
Stvar se dodatno komplicira načinom na koji Zapad reagira na dokaze ruskih naučnika. Godine 1994. održana je u Santa Feu u New Mexicu konferencija koju je organizirala neprofitna organizacija DOSECC i kojoj su prisustvovale 57 američkih istraživačkih organizacija kao i neki od najboljih svjetskih inženjera geologije i geofizike s vodećih sveučilišta u USA. Sudionici su prisustvovali prezentaciji profesora V.A. Krajuškina s ukrajinske Akademije znanosti u Kijevu, direktora Odjela za istraživanje nafte. Njegova poruka znanstvenicima u Santa Feu u skladu s prethodno napisanim, pobila je sve što je većina njih naučila o geologiji nafte.
Reakcija zapadnih naučnika? Muk! To što su ruski naučnici pronašli naftu i iskorištavaju je tamo gdje konvencionalna zapadna nauka tvrdi da ju je nemoguće pronaći, zapadnjake je ostavilo bez trunke oduševljenja, dapače bez želje da uzmu učešće na konferenciji i umjesto da razviju živahnu raspravu, taj se skup pretvorio u muk i profesionalno ignoriranje od strane američkih znanstvenika. Zašto? Zašto bi ti plaćenici američkih korporacija (zna se da akademske institucije i njihove projekte na zapadu financira kapital i korporacije) ignorirali ovako izazovnu teoriju s toliko naučnih argumenata, ali i postignuća u praksi, koja je dokazuju?
Zato jer cijela moć financijskih institucija koje vladaju Amerikom i svijetom, a investirale su u naftne kompanije počiva upravo na kontroli naftnih resursa planete Zemlje. Sva financijska, politička, vojna i ekonomska moć SAD-a angažirana je na ucjenjivanju ostatka svijeta igrama oko zaliha i cijene nafte kao i vrijednosti petrodolara čija je vrijednost usko vezana s potezima oko kamatnih stopa ili količine nafte puštene u opticaj, a što direktno utječe na privrede svih država svijeta i njihove mogućnosti da kupuju i otplaćuju dugove koji nastaju s promjenama kretanja na svjetskom tržištu. Npr. poskupljenjem ili promjenom količine nafte koju kao nezamjenjivi energent može na tržištu dobiti Kina, znatno se može usporiti njen ubrzani privredni razvoj i politički uspon koji je posljedica njenog ekonomskog jačanja i kojim će ako se nastavi, uskoro stići i prestići i USA!
Ako je nafta kao resurs ograničena, onda joj se može umjetno podizati cijena ograničavanjem količine na tržištu pa čak i po cijenu da i američka privreda trpi gubitke, dok se bogatstvo financijskih i naftnih institucija i korporacija u Americi enormno povećava, jer u stvari, Amerikom vladaju upravo vlasnici tih financijskih institucija koje zbog grabeža koji se oteo kontroli i neograničene političke moći koju žele zadržati, žrtvuju i bacaju u siromaštvo sav ostatak svijeta pa i vlastite građane.
To su postigli sustavnim preotimanjem kontrole nad svjetskim resursima nafte zbog kojih su od Kissingera naovamo otvoreno spremni upotrebiti najveću vojnu silu svih vremena u slučaju bilo kakvog ugrožavanja svojih interesa nad naftnim resursima i u konačnici nad vladarskom imperijalnom ulogom u globaliziranom svijetu.
Eto zašto se s takvom lakoćom juriša na manje i nezavisne zemlje poput Sirije, Iraka, Afganistana , Libije ili bilokoga tko je došao na red, bez imalo skrupula ili potrebe da za to pronađu iole suvisla objašnjenja. A kome i da se pravdaju? Rusija i Kina su preslabe, Indija i Brazil ili netko treći nisu ni na horizontu, UN je postao američka igračka, pa prema tome svo stanovništvo svijeta postaje taoc podivljale vrhuške USA koja neoliberalnu inačicu kapitalizma koristi kao alat za preotimanje bogatstva preostale većine, svojih građana i ostatka populacije svijeta čije živote troši u dosad nezabilježenoj količini otimačine i devastiranja kvalitete života pretvarajući ih u moderne robove banaka i kapitala.
Tako su na sastanku u Saltsjöbadenu u svibnju 1973. godine 84 vrhunska svjetska financijska i politička moćnika (inicirani od moćne skupine Bilderberg, u kojoj je odlučeno da se izvrši napad na industrijski razvitak svijeta, s namjerom da se učvrsti moć u korist anglo-američkih financijskih interesa koristeći se naftom kao oružjem) dogovorila scenarij provokacije i pritiska na zemlje OPECA kako bi ih natjerali na povećanje cijene nafte od 400% po cijenu ugrožavanja i vlastitih industrija i privreda, ali uz enormno bogaćenje svojih financijsko-naftnih korporacija uz što je najvažnije, puno veće štete u privredama konkurentskih i svih ostalih nacija. Dogovoreno i izvršeno! Američki ministar vanjskih poslova Kissinger idejni začetnik i mozak svih tadašnjih i kasnijih američkih imperijalističkih udara na ostatak svijeta, to je kasnije nazvao “recikliranjem tijekova petrodolara”.
Isprovocirane potaknutim od strane Amerike, Jom Kipurskim ratom između Sirije, Egipta i Izraela u listopadu 1973. godine, gle čuda , zemlje OPEC-a stvarno podižu cijenu nafte i to baš za 400%! Od tada pa naovamo, anglo-američki financijski krugovi i interesi stalno nam priređuju nove i nove naftne šokove, ali i ratove u čijoj pozadini ne stoji ništa drugo do borba za preuzimanjem kontrole nad naftnim resursima planete, a onda i planete same.
Ironija je što na Zemlji ima dovoljno resursa i tehničkih postignuća s kojima bi život izmučenih pripadnika ljudske vrste mogao biti pravi raj i uživanje u dostojanstvu i postignućima ostvarenja ljudske prirode u nama koja nas i čini ljudskim bićima. Ovako osujećeni u ljudskom razvoju, sistemom koji sve više liči na feudalni kastinski sistem nedodirljive i poremećene manjine i obespravljene i opljačkane većine koja gubi budućnost, egzistenciju, a prije svega ljudsko dostojanstvo, zaboravljamo na opominjuću poruku koju nam je dao još Žan Žak Russo (Jean-Jacques Rousseau) sredinom 18. stoljeća u dijelu: “Društveni ugovor” u kojem odmah na početku kaže da su svi ljudi ravnopravni i slobodni po rođenju! Pa nastavlja: “Čovjek je rođen slobodan, a svuda je u okovima. Dok je narod prinuđen da se pokorava i dok se pokorava, on dobro čini. A čim može zbaciti jaram i zbaci ga, on čini još bolje jer, povrativši svoju slobodu na osnovu istog onog prava na osnovu kojeg mu je oduzeta, ili je on u pravu da je povrati, ili drugi nisu bili u pravu da mu je oduzmu”.
Jesmo li mi nešto zaboravili i previdjeli u našim životima? Prevažne poruke Russoa na kojima su kasnije izrasli temelji Francuske revolucije i temeljni zaključci “Američke deklaracije nezavisnosti”, a što je naposljetku iznjedrilo zapadnjačku civilizaciju i život kakav poznajemo? U što se izvitoperila naša civilizacija i gdje su nestali ljudski ideali za koje je proliveno toliko krvi? U povratak na feudalne privilegije i sustav koji pogoduje manjini i kasti od samo 1% svjetske populacije?
I koja je u tom odnosu snaga, uloga nas male Hrvatske i ostalih devastiranih državica nastalih na razvalinama Jugoslavije? Amerika otvoreno prijeti svojim nadmoćnim nuklearnim i konvencionalnim naoružanjem Rusiji i Kini opkoljavajući ih suprotno svim mirovnim sporazumima, sve upornije i drskije, vojnim bazama istovremeno preotimajući zajedno s engleskim kompanijama kontrolu nad svjetskim naftnim izvorima, preuzimajući čak naftne bazene u državama, nekadašnjim Sovjetskim republikama nastalim nakon osamostaljenja. Brojnost tih vojnih baza i blizina ruskim granicama postaje velika prijetnja opstanku ljudske civilizacije jer je dovoljna greška u procijeni jedne ili druge strane i nesporazum, da krene nuklearna kataklizma. U tom igrokazu mi na ovom području postajemo Americi strateški, vojno, jako važni i dio najužeg američkog interesa (objašnjenje uz ostalo zašto smo MORALI biti primljeni u NATO i Europu) što se pokazalo ubrzanom izgradnjom velike američke vojne baze na jugu Kosova, nakon što su već izgrađene vojne baze u Makedoniji, Albaniji, Bugarskoj i BiH, a sve u sklopu plana ugrožavanja s ovog područja Rusije i Bliskog istoka.
Kad krene kataklizma, kao dio NATO-a, u toj katastrofi, koja će biti naša uloga i interes? Borba za ustroj svijeta u kojem jedna nezajažljiva manjina pljačka svu ostalu svjetsku populaciju pretvarajući je u robove i kmetove?(Sic!) Jesmo li zato stvorili “samostalnu” Hrvatsku? Je li to naš interes?
Winston Churchill je davno izjavio: “Ne postoje stalni prijatelji ni stalni neprijatelji, postoji samo stalni interes!” Treba li prevesti? Kristalno jasno nam je objašnjeno da nam naši “zaštitnici” i “gazde” nisu uopće nikakvi prijatelji. Kad dođemo na red, oni, daleko jači, vojno, ekonomski, financijski i politički uzeti će nam sve što god budu mogli u skladu s svojim interesom. Samo jedan primjer: Već nam je Hrvatima otvoreno objelodanjeno da je zapad, poglavito Amerika, zainteresirana za ono što nigdje drugdje ne mogu dobiti , a to je kao resurs nevjerojatno vrijedan, obalni mediteranski pojas Jadranske istočne obale s zaleđem, s tisućama otoka, uvala, čistog unutrašnjeg mora bez opasnih organizama, malih mediteranskih mjesta mediteranske kulture i arhitekture zdravih prekrasnih kamenih kuća, prehrane, klime i načina života što ga čini u toj kombinaciji najugodnijim mjestom na svijetu za živjeti. Eto zašto je zapad među prvim svojim investicijama otvorio fondove upravo za sređivanje NAŠIH zemljoknjižnjih papira i vlasničkih listova nad nekretninama i zašto su natjerali naše političare da riješe legalizaciju nekretnina inzistirajući da se porezima na nekretnine (od kojih se ne odustaje) ekonomski ucijeni i natjera namjerno osiromašeno stanovništvo na prodaju najboljim ponuđačima, dakle najbogatijima, a to su oni, stranci. Zato naši političari mimo ikakve logike s obzirom na osiromašenje Hrvata, potpuno bešćutno izvršavajući volju stranih “gazda” ne odustaju od suludog poreza na nekretnine.
Suludog i nepoštenog jer s obzirom da je kao nasljeđe socijalizma najviše nekretnina upravo u vlasništvu najsiromašnijih koji su cijeloživotno svaki novčić, vlastitim radom pretakali u kamene zidove i objekte osiguranja krova nad glavom u sustavu koji je to stimulirao, objekte povratka u zavičaj ili (iznajmljivanjem na turističkim područjima) poboljšanja životnih prilika, upravo oni neće moći plaćati te poreze, pa će im se poreznim ovrhama oduzimati te nekretnine ili će ih morati sami prodavati. To je samo jedan od primjera. A hrvatsko bogatstvo pitkim vodama, a ostali resursi?
Treba li nas iznenađivati ponašanje naših političara neoliberala koji su na neoliberalnom valu podržavanja interesa najkrupnijeg stranog i domaćeg kapitala isplivali na vrh, podržani izvana? Ne, jer oni žele odraditi zadatke dobivene od stranih gazda koji imaju stvarnu vlast i interes na ovim prostorima, želeći biti dio privilegiranih, bliskih onim 1% , one kaste koja će opljačkati sve ostale, nas kojima je namijenjena uloga novovjekih kmetova, a vrlo vjerojatno kako se stvari odvijaju, budućih žrtava izglednih ratova ili rata koji ako se ova globalizacija, ova eskalacija neoliberalne pljačke i konfrontacije na planeti Zemlji nastavi, ljudska vrsta teško može preživjeti.
Preuzeto:
edin.kecanovic
