POL
Et: grč. Jioteu) ■ okretati se.
1) (kozmografija) Nebeski polovi (krajnje točke osi oko ko
je se nebeska sfera prividno okrene za 24 sata). Zemljini polo
vi: Južni pol i Sjeverni pol.
1') (simbolizam) Značenjska vrijednost polova jest u tome što su oni simboli nepokretne točke oko koje se sve okreće.
U ezoterizmu se Polovima smatraju Veliki medvjed, glavina kotača (v. Kotač), Znak Jarca...
v. Kotač, Os, Stablo.
B. R. Guenon, S. C; str. 619.
2) (inicijatika) Vrhovnik inicijacijske hijerarhije, posebice u
Islamu, Sufizmu i Šijitstvu.
Najčešća inicijacijska hijerarhija u Sufizmu jest: pol (qotb), stožer kozmičkog šatora (awtdd), promjenitelj (abdđl), plemić (nojaba), vladar (noqaba).
B. M. E. Blochet, Etudes sur l'isoterisme musulman (1910), pon. izd. Sin-
dbad, 1981, str. 54-107.
3) (okultizam) Za okultiste XIX. st, Pol je oznaka prve Ra-se-Majke, tj, Prvobitnog čovječanstva, istodobno mjesto (na sjeveru) i vrijeme (davnina), oblik i stupanj Čovječanstva. U skladu s tim učenjem, Čovjek tada nije imao kostur (nego tijelo od etera), bio je bespolac (razmnožavao se dijeljenjem) i nije imao svijest (živio je u transu).
V. Rasa 2.
3') (ezoterizam) Pojedini ezoteristi preuzeli su istu ideju, ali
u simboličnom i spiritualnom smislu, npr. L. B. Tilak (Origine
polaire de la tradition vedique, 1903, prij. s engl. izd Arche,
1979). No ostaje nejasno je li Pol, poput Raja, mjesto i doba,
ili pak stanje čovjeka i kozmički stupanj.
V. Hiperborejci, Rasa, Tradicija 2, tradicionalizam 3.