"PO PRIRODI NEMAMO MANE KOJE NE BI MOGLE DA POSTANU VRLINE, NITI VRLINE KOJE NE BI MOGLE DA POSTANU MANE".       Johan Wolfgang Goethe

Dragi prijatelji,

Dok smo vitalni zivimo u iluziji da smo vlasnici tog "kapitala" (tog vitaliteta) zaboravljajuci da smo to, kao i "haljinu za dusu" – tijelo dobili na "revers", dakle, privremeno. A sam ZABORAV je u "inventaru" koje smo zaduzili kod Boga. Medjutim, duhovnu provjeru koju nam u danasnjem tihovanju nudi pjesma iz "Bijele kule" kolika je snaga nase vjere, provjeravajuci koliko je vjera u stanju da prodje koloidnu mrezu zaborava:

78. NE ZABORAVI ME

        Ne zaboravi Me, kad budem zaigrao igru Svojega toboznjeg zaborava. Ne zaboravi da cu stajati oko tebe, uz tebe, i u tebi. Ne zaboravi da se ti tada neces sjetiti. Da tada neces znati sto ti sada sapcem  u uho, na rastanku.

        Unatoc svemu, ne zaboravi Me, kad te bude obuzeo zaborav.

        Sjeti se ovoga, sto ti sada govorim: oko tebe, uz tebe, u tebi sam Ja.

"Bijela kula", knjiga 21. Zapisala Vesna Krmpotic

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa