Kada nas pitaju po čemu se razlikujemo od svih drugih ljudi, uglavnom ćemo se sjetiti otisaka prstiju, DNK, možda i glasa i očne šarenice, ali malo tko će pomisliti na ono što sigurno nitko na svijetu nema isto: mozak. Osnovna struktura je zajednička, kao i približan broj neurona u mozgu: oko 100 milijardi. Međutim, broj i vrste neuronskih veza i mreža apsolutno se razlikuju u svih ljudi. Nitko na svijetu ne procesira informacije na isti način kao vi. Vaš je mozak jedinstven kao i vaši otisci prstiju.
Često navođeni podatak da čovjek koristi 10% ili 1% mozga pogrešno je shvaćena i pogrešno interpretirana činjenica o stvaranju neuronskih veza. Naime, nije riječ o tome da postoje dijelovi mozga koje čovjek ne koristi. Naprotiv, koristimo cijeli mozak, ali ne koristimo sve njegove potencijale. No "potencijal" je prilično nemjerljiva kategorija pa se ni u tom smislu nije dobro razbacivati postocima. Nekim brojkama ipak raspolažemo. Već smo rekli da ljudski mozak ima oko 100 milijardi neurona. Svaki neuron ima mnoštvo izdanaka – dendrita; jedan neuron ih može imati i do 100 000. Zahvaljujući tolikom broju dendrita, jednako je velik broj mogućih veza koje jedan neuron može stvoriti. Neki stručnjaci procjenjuju da je broj mogućih uzoraka neuronskih veza u ljudskom mozgu broj 1 s 800 nula (pokušajte napisati taj broj!) ili, kako je to slikovito dočarao profesor Robert Ornstein ( Stanford University): "Više je mogućih veza u ljudskome mozgu nego atoma u cijelom svemiru."
Naravno da je nezamislivo da postoje dva mozga koja imaju identičnu tako veličanstvenu strukturu. Naš mozak svoje veze i funkcije prilagođava iskustvu koje je neizbježno drugačije od iskustva bilo kojeg drugog čovjeka. Svako naše novo iskustvo, svaki novi naučeni podatak, svaka i najmanja usvojena vještina – sve to stalno mijenja i preoblikuje naš mozak. On nije nešto konačno i nepromjenjivo, kako ga ljudi obično zamišljaju. Ne prestaje se mijenjati niti kod starijih ljudi. Pokazalo se netočnim popularno vjerovanje da svakodnevno propada 100 000 neurona u mozgu. Robert Ornstein i Charles Swencionis kažu: "Izgleda da mozak ne gubi nužno stanice i da može razviti nove dendrite sve do vrlo kasne dobi. Neuroni stvaraju nove veze kao rezultat stimulacije i, ako nastavimo stimulirati organizam, dendriti se nastavljaju razvijati." Stari mozak zadržava izuzetnu sposobnost da se pomladi. Preumrežava se da bi nadoknadio bilo kakav gubitak. Ako jedan neuron ne može napraviti ono što se od njega traži, susjedni mu neuron priskače u pomoć i preuzima zadatak. (Mogli bismo učiti o suradnji i od vlastitog mozga!) Za mozak općenito vrijedi načelo: "Koristi ga ili ćeš ga izgubiti."
edin.kecanovic
