MANTIJA
(sufiks upotrebom prerastao u imenicu)
Umijeće i znanost induktivnog gatanja (mantika) primijenjeno na određeni predmet ili prema određenoj metodi.
Mantije dijelimo na gatalačka umijeća (odnose se na pojedinca) i na konjekturalna umijeća (odnose se na Čovjeka općenito, na društvo i si). Mantije možemo razvrstati s obzirom na oslonac kojim se služe (san: oniromantija, karte: karto-mantija, nebeska tijela: astrologija, mrtvaci: nekromantija, u-troba životinja: haruspicij, nebeski znakovi: augursko umijeće itd).
R. gatanje, mantika.
B. A. Bouehe-Leclerq, Histoire de la divination dans l'Antiquiti, u 4 sv, 1879-1882, naročito sv. IV, str. 3-115, pon. izd. Bnucelles, 1963.
bglavac
edin.kecanovic
vanessa
