Ljekovito cvijeće

Mnogo biljaka koje uzgajamo u našim cvjetnjacima mnogi smatraju samo ukrasnim cvijećem i misle da je to njihova jedina svrha – da nam krase cvjetnjake svojim bojama, cvjetovima ili mirisom. Međutim, sve biljke koje danas uzgajamo u ukrasne svrhe jednom su rasle u divljini, te ih je čovjek radi određenih svojstava odlučio „pripitomiti" – saditi u svom vrtu, okućnici, cvjetnjacima... Danas postoje brojni kultivari raznog ukrasnog cvijeća koji imaju i veće, šarenije i mirisnije cvjetove od svojih divljih predaka. Iako kultivirane biljke nisu toliko ljekovite i djelotvorne kao njihovi divlji rođaci, ipak imaju određena ljekovita svojstva. Stoga za lječenje ipak biramo divlje biljke u prirodi. Dakle ako ćete u ljekovite svrhe koristiti stolisnik (achillea millefolium) – to će biti divlji bijeli stolisnik, a ne crveni, roza i narančasti kultivari koji se uzgajaju u mnogim cvjetnjacima.

Lablab purpureus – zumbul grah

Neke biljke uzgajamo kao ukrasne bez da su nešto posebno kultivirane i izgledaju prilično isto kao i divlji primjerci, a često ne znamo da su i ljekovite i jestive. Jedna od tih vrsti je Lablab purpureus – zumbul grah. To je brzorastuća jednogodišnja penjačica. Poznati je i pod nazivima zumbul grah, indijski ili egipatski grah. Pripada obitelji mahunarki, Fabaceae, a porijeklom je iz tropskih predjela. Lablab pureperus je kao pejačica idealan za prekrivanje ograda i terasa. Manje je poznato da se u nekim dijelovima svijeta, posebno u Africi, Indiji i Indoneziji, uzgaja u prehrambene svrhe. Suho svježe sjeme je otrovno, ali nakon dužeg kuhanja je jestivo. Jestivo je i lišće, cvjetovi, mahune i korijenje. Osim toga, biljke ima i ljekovita svojstva: koristi se u liječenju kolere, raznih oblika trovanja (poput trovanja alkoholom), sunčanice, mučnina, povraćanja...

Pupoljka, Žuti noćurak - Oenothera biennis

Osim što je vrlo dekorativna biljka u cvjetnjacima, pupoljka je i jestiva i ljekovita biljka. Jestivi je korijen, mlado lišće i nezrele čahure s sjemenjem, cvjetovi i sjeme. Kao ljekoviti pripravak, koristi se ulje noćurka, koje je bogato gamalinolenskom kiselinom. Ta kiselina jača imunološki sustav, regulira hormone i štiti stanice od oštećenja i prijevremenog starenja. Kako nijedna druga biljka ne sadrži ovu kiselinu u tako velikoj količini, noćurak se smatra njenim najbogatijim izvorom. Izvana se koristi kod suhe kože, te za intenzivno hranjenje kože. Obično se koristi oralnim putem u dozi od 1 čajne žličice dnevno koje se uzimaju nakon obroka dva puta dnevno. Koristi se najviše kod bolnih menstruacija, izostanka menstruacije, mioma, menopauzalnih tegoba, psorijaze, seboreje, reumatoidnog artritisa.Također pomaže kod bolesti dišnih organa, spušta razinu mokraćne kiseline i kolesterola u krvi, poboljšava cirkulaciju i smanjuje visok krvni tlak, te kod stresa, nervoze i depresije. S obzirom da se sjeme mora brati ručno i da je ono sitno, ulje noćurka je skupo.

ECHINACEA

Brojni kultivari echinacee danas se uzgajaju u mnogim cvjetnjacima u ukrasne svrhe. Echinacea je porijeklom iz Sjeverne Amerike, još davno su je koristili američki indijanci, pa se još naziva i indijanski čistač krvi. Indijanci su je koristili za podizanje imuniteta, liječenje infekcija, rana i uboda insekata. Naziv biljke potječe iz grčke riječi echinos što znači jež, a radi izgleda sredine ove biljke nakon što ocvate, a izgleda kao jež. Postoji više vrsti echinacee i nisu sve ljekovite, danas se kao ljekovite biljke koriste Echunacea purpurea, Echinacea angustifolia i Echinacea pallida. Pripravci iz nadzemnog dijela echinacee purpuree se koriste za podizanje imuniteta, lječenje infekcija, ublažavanje boli, i ima antivirusno i antioksidativno djelovanje.

Peruanski noćurak - mirabilis jalapa

Peruanski noćurak nije samo ukrasna biljka, već i jestiva i ljekovita biljka. Može se koristiti kao boja za hranu (latice) – za boje kolača i želea, a listovi se mogu jesti kuhani, ali se preporuča za jelo samo ako ništa drugo nemate pri ruci. Pripravci od peruanskog noćurka (uglavnom korijena) ubijaju viruse, gljivice i bakterije, parazite, smanjuju grčeve, povećavaju mokrenje (diuretik), djeluju laksativno i potiču probavu. Koriste se u biljnoj medicini diljem svijeta, a najviše kao antivirusni lijek protiv gripe, herpesa, hepatitisa i ostale respiratorne viroze, te također kao lijek protiv candide i gljivičnih infekcija, ubode insekata, modrice, opekline, upale, otekline, rane, crijevne nametnike….diljem svijeta ima jako široku primjenu u liječenju. Ne smije se koristiti tijekom trudnoće jer izaziva grčenje mišića maternice, što može rezultirati pobačajem. Sjeme također sadrži ljekovite tvari, ali i neurotoksične otrovne pa se ne preporuča konzumirati.

SUNCOKRET – Hellianthus annuus

Jedna šaka sjemenki suncokreta na dan jača potenciju (bar su tak vjerovali indijanci). Čaj od suhih latica suncokreta odlično je sredstvo za snižavanje temperature, djeluje kao astrigent, diuretik i pomaže iskašljavanje. Zdrobljeno lišće se stavlja kao oblog na čireve, otekline, mjesta ugriza zmija i pauka.

Livadni mak – papaver rhoeas

Cvjetovi poljskog maka imaju dugu povijest upotrebe za lječenje starijih i djece. Najviše su se koristili za smirenje, kao blagi analgetik te kod nadražujućeg kašlja i za iskašljavanje. Alkaloid rhoeadine, koji se dobiva iz cvjetova ovog maka, Papavera rhoeas, koristi se kao blagi sedativ.

Izvor: http://www.biovrt.com/ljekovito-i-zacinsko-bilje-2/ljekovito-cvijece