Započinje udar
i došao je trenutak kada je londonski bankarski kartel na čelu s vodećim svjetskim korporatistima odlučio pokrenuti svoj plan. Prvenstveno je aktivirao svoje političke marionete koje mediji predstavljaju kao najznačajnije državnike sveta. Naređeno im je da odobre vojnu intervenciju koja uključuje razaranje Libije i masakrirane s ciljem zastrašivanja naroda. Čak se ni dobitnik Nobelove nagrade za mir nije smio usprotiviti, već je pozvao na "oslobađanje" Libije od "diktatora". I Rusija je ovo podržala. Interes Rusije da podržava ovu NATO intervenciju, samo potvrđuje činjenicu da je i velika´Majka Rusija´danas samo jedna guzičarska kolonija trgovačkog Londona. Politika je isključivo biznis.
Tada su nastupili pobunjenici iz tzv. Nacionalnog Tranzicijskog Savjeta (kojemu mediji prišivaju imidž pravedne organizacije) kojemu je krajnji cilj preuzimanje vlasti Gadafiju, te osnivanje nove Centralne banke u Begaziju (za račun Rothschilda i Londona) , te nove naftne kompanije koju će onda privatizirati sve vodene sisteme. Tome se pridodaje legitimnost i "demokratski svijet" preko iluminatske organizacije UN (kojom upravlja isti trgovački kartel iz Londona) koji će omogućiti francuskim korporacije (Veolia, Suez Ondeo i Saur) koje danas drže 40% svjetskog tržišta u poslovima sa vodom, da dobiju svoje vlasništvo nad cjevovodima.
Druga zločinačka organizacija, NATO, dobila je također svoju ulogu koja se još uvijek krije, kako na kompletnom zapadu, tako i u nama svim zvaničnim medijima. Pod okriljem organizacije za zaštitu civila, dobročiniteljska Amerika je poslala NATO operaciju na Libiju kako bi tamo predstavljala ˝podršku pobunjenicima˝u borbi protiv okrupljele krvoločne Gadafijeve vojne sile. No što NATO uistinu čini u Libiji? Prva stvar, za koju postoji i obilje dokaza, jest da je jedan od zadataka NATO intervencije i razaranja Libijske ekonomije. Vodeni cjevovod ide paralelno s plinovodom i naftovodom i Libija je do sada, uz NATO intervenciju pretrpjela goleme infrastrukturalne štete. NATO bombarderi su zasuli ovaj cjevovod i veliki dio infrastrukturi razornim projektilima već u prvih par dana svoje dušobrižničke intervencije.
Gola istina jest da vladajuća elita, putem svojih alatki (NATO-a) ima cilj uništiti kompletnu Libijsku infrastrukturu, te embargom i agresijom stopirati životni progres, te prije svega 200 milijardi dolara investicije. Libija je poznata po izuzetno naprednoj građevinskoj industriji, te svojim djelovanjima NATO ima cilj stopirati izgradnju škola, bolnica, hotela, velikih stambenih kompleksa (500 000 njih koji su u izgradnji), te ugroziti 3,5 milijuna stranih radnika, od kojih je već 20 000 000 ostalo zbog posla nakon početka NATO intervencije. Zapad se plaši brzog razvoja Libije, i pod svaku cijenu, to je moralo biti preventirano.
NATO svakodnevno bombardira bolnice, škole, silose s žitom, tvornice, hotele, infrastrukturu, džamije, plantaže palme i vinove loze, univerzitete, autobuse, putnička vozila. Mediji iznose vijesti o tome kako Gadafijevi sljedbenici siluju i masakriraju žene, no u istraživanjima nezavisnih novinara iz područja Tripolija i okolnih gradova koji su pretrpjeli napade pobunjenika nije se pronašao niti jedan podatak za osnovanu sumnju da su lokalni stanovnici ti koji ubijaju i siluju žene. Zanimljivo jest i to da nije formirana niti jedna međunarodna komisija za utvrđivanje istine, što je trebao biti prvobitni zadatak UN-a, no on je to vješto izbjegao. Stoga, zamislite, vojna intervencija je pokrenuta isključivo na temelju medijskih izvještaja i izjava pobunjenika!! Sam taj čin je kriminalan i sramotno je da niko nije reagirao na ovakav ishod događaja. Dakle, intervencija je pokrenuta na temelju laži.
NATO namjerno ubija stanovnike, bombardira gusto naseljeni kvartove, a stambene zgrade u Libiji su tako građeni da su one tik jedna uz drugu te na mnogo katova. Obitelji su također brojne i ima jako puno djece. Po glavi obitelji između 4 – 6. Stoga je razmjer ovih pogibelji nezamisliv, ali i proračunat i ciljan. Npr. čak 18 NATO projektila je razorilo kompleks u centru Tripolija, gdje se nalaze nevladine organizacije za ljudska prava, visoki komitet za žene i djecu, međunarodna organizacija za mir i pomoć. Ako je zvanična funkcija NATO-a zaštita civila, kako je moguće da je NATo sa čak dvije razorne bombe izravno pogodio specijalnu školu za djecu s poteškoćama u razvoju koja je poznata škola i zgrada ˝pod zaštitom UNESCO-a˝? na sreću djeca baš taj dan nisu bila u školi. No za vrijeme NATO intervencije u prvih 90 dana poginulo je i ranjeno 4700 civila. Među njima i brojka poginule djece, njih 109, s tim da je najmlađe dijete imalo tek 8 mjeseci. Svrha ovoga, osim zadavanja traume stanovništvu, jest i poticanje trajne humanitarne katastrofe.
Tko su uopće ti pobunjenici? Pobunjenici, koji se zvanično nalaze unutar otpora Nacionalnog Tranzicijskog Savjeta, mladi su ljudi ispranog mozga kojima je obećano da će dobiti veliko bogatstvo i slobodu ukoliko ostvare svoje ciljeve. Među njima su pripadnici radikalnih islamskih organizacija, te postoje svjedočanstva da su ih njihovi vjerski vođe pozivali na džihad i ubijanje svakog policajca, svakog vojnika i svake osobe koja ne podržava njihova načela. Među zarobljenim pobunjenicima su se nalazili čak i plaćenici iz ´Blackwatera´ zaštitarske privatne organizacije iz SAD-a, poznatoj još pod nazivom ´psi rata´, te Dyncorp-a. Ovi su plaćenici trenirani od strane NATO profesionalaca da postanu mašine ubojice, uz pomoć ovakvih privatnih organizacija kojima je cilj sijati krvoproliće.
Među pobunjenicima se nalaze i mala djeca koja su odgajana od malih nogu kao ratnici te su privikavani na oružje i ubijanje – prava su budućnost ratnih strojeva za ubijanje. Potpuno identična situacija koja slijedi principe nastajanja crvenih kmera i problema u Jemenu s otimačinom djece i treniranja istih da postanu vojnici. Obilje fotografija potvrđuje da se u odredima pobunjenika nalaze maloljetnici naoružani do zuba.
Grupe pobunjeničkih snaga, koje se prikazuju u medijima, koje vidimo u tenisicama i trenirkama bez adekvatne vojne opreme, u biti su samo manekeni za slikanje za potrebe globalističkih medija. Oni što "oslobađaju", ubijaju, opkoljavaju i razaraju su isključivo NATO snage i njihovi profesionalni ratnici i religijski fanatici potplaćeni i obučeni od strane američkih službi. Sve njih sigurnosne snage privatnih korporacija polaku ubacuju u Libiju kako bi se regrutirale u ostatak plaćenika.
Takva pobunjenička sila je opljačkala zalihe naoružanja koje je do tada čuvala malobrojna policija. Zatim su počeli masovno ubijat svakog policajca i svakog vojnika na kojega su naišli. Pucali su s zgrada po civilima i mediji su ih predstavljali kao snajperiste državne vojske.
Misorati, koji je 290 km istočno od Tripolija, glavnog grada Libije, bilježi događaj kada su pobunjenici za vrijeme svoje okupacije oteli oko 200 stanovnika tog grada, zatim su ih pred okupljenom masom zaklali, isjekli im tijela na komade, utrpali u vreće, zatim kontejnere i potom ih zapalili i bacili u more. To je bila manipulacija traumom kako bi se uvjerilo narod što će ih zadesiti ukoliko budu neposlušni. Postoje snimke ovog događaja.
Ovako trenirani manijaci i strojevi za ubijanje znaju da je najjače oružje svakog rata silovanje – da to donosi najgoru traumu svakom narodu. Silovanje razara obitelji, uništava psihologiju zajednice, i ostavlja trajne traumatične posljedice po muževe i žene. Stoga ovi radikalci sprovode danonoćna mučenja i silovanja po kućama, često žene pritom i masakriraju i ostavljaju ih njihovim muževima kao jasnu poruku. Tako su žene u Libiji pretrpjele posebne žrtve u Libiji. NATO agresija iz zraka im ugrožava živote, a pobunjenici ih izlovljavaju i zlostavljaju. To je konkretan udar na jedno društvo. Jedan vođa pobunjenika je čak optužen da je snabdijevao pripadnike svoje vojske s stimulansima kako bi ovi mogli počiniti što više silovanja.
Dakle, sva zbivanja koja se odvijaju u okvirima medijskog rata, propagande su bankarskih kartela s ciljem da se ljudi manipuliraju, te podrže masovni genocid nad jednim narodom. U tome je očito u uspjelo. Kada se vlastelini sukobe, narodi i države se uvode u ratove. Tako je bilo u povijesti, tako je i danas.
Libija je bila veoma prosperitetno socijalističko društvo, praktično bez kriminala i nasilja. Zato agenti CIA i MI6 oko nje pletu mrežu već trideset godina. Tu je i činjenica da se 2000 plemena, sakupljaju u Omladinskom nacionalnom forumu libijskih plemena i odaju podršku obrani Libije. Mediji potpuno prešućuju ove skupove, koji su najvažniji za donošenje validne procjene stupnja podrške koji ima Gadafi od svog naroda. Gadafi ima podršku svih plemena, i to je najveći problem za NATO.
Uopće ne podržavam Gadafijevu politiku. U ovom postu sam iznosio informacije kako bi se čitatelj u što jednostavnijem obliku mogao suočiti s drugom stranom priče, a za to je bilo potrebno upoznati se s načinom njegove vladavine i usporediti ju s vladavinom njegovih ˝suparnika˝. No, da li su oni (Rothchildi i ostali pripadnici bratstva) zaista njegovi neprijatelji? On je bio nesumnjivo veoma blizak s vođama zapadnjačkog svijeta. Uz to, Gadafi je židov, rođen od židovske majke, čiji se korijeni, po mnogim izvorima isprepliću i sa samim Rothschildima. Ulaziti u tu novu granu ove teme je nemoguće jer je post i već sada predugačak stoga više o tome ima u priloženim linkovima. Očigledno jest da su zapadnjaci porobljeni teškim kreditima i prestrašeni imaginarnim islamskim terorizmom povukli još jednu stratešku odluku sukladnu svima ostalima u zadnjih nekoliko desetljeća. Je li Gadafi znao što ga čeka ili je sve stvar dogovora, ostaje (mi) otvoreno pitanje. Ali nesumnjivo je da za ovakve strateške poduhvate i biznis politike na najvišim razinama, najveću cijenu plaća nedužan narod, kojemu se uvijek i bez iznimke ispire mozak.
…………….
28.08.2011.
edin.kecanovic
bglavac
vanessa
irida
