KVINTESENCIJA
Et: lat: quinta essentia = peta esencija.
1) Peta esencija, posljednji Element, Eter, Aristotel ga je pridodao četvorma Empedoklovim elementima (O nebu, 1,2;
I, 3): to je „krajnje božanska i od sviju njih ranija bit" (I, 2,
269a 31).
v. Elementi, eteričan.
2) Najčišća esencija pojmljena kao najzgusnutiji ekstrakt, srž tvari što sažima sve njezine samosvojne osobine.
„Ta što su kristali, prelijepo drago kamenje? Oni se sastoje upravo od kvintesencije zemlje." (O. M. Aivanhov, La quin-tessence, str. 26).
3) Najčišća esencija pojmljena kao temeljno načelo neke tvari. To je, primjerice, Lullusov duh vina (Zavještanje kemijske znanosti, posthumno ili apokrif, 1566).
B. S. Tavlor, The idea of quintessence, apud Science, medicine and historv, Oxford, sv. I, 1953, str. 247 sq.
vanessa
bglavac
edin.kecanovic
