"CEKAMO BUDUCNOST, A NIKAKO DA NAM PRODJE PROSLOST".  

Predrag Milojevic

Dragi prijatelji,

Za sva posrnuca na putu zivotnog poslanja vezana je i nasa vlastita odgovornost. Energetsko "napajanje" nije uvijek isto, jer bi nase iskustvo bilo siromasnije za napore prebrodjavanja sumornosti oblaka, vijoglavosti vjetra, straha leptira, pa bi i okus zivota bio neodredjeniji a miris njegov prazniji. A posrnuca su i prigoda za POTUZIVANJE Bogu kao Glavnom Redatelju za "konfiguraciju" uloge koju nam je dodijelio:

1. KAZI MI ZASTO NE CVJETAS

        Kazi Mi, zasto ne cvjetas, stabalce jorgovana,

        sto je to u proletu leptira tebe uplasilo?

        I sto su ti, kazi, oblaci nazao ucinili,

        i vjetar vijoglavi, cime li te povrijedio?

        Nebu dobacih visinu, korijenju rekoh dubinu,

        pcelama suncani zar, vilama travu od umilja,

        rosi dodijelih blistanje, sumi i lugu listanje -

        a gdje je mirisni cvat, kojega tebi dadoh?

        Potuzi Mi se, Ja cu te jedini saslusati,

        jer vrt zemaljski Moje je ljubavno djelo.

        Ako treba, premjestit cu potoke,

        i u njima odsjaje zvijezda,

        samo Mi ti, stabalce, pod prozorom ne pati.

        Ja sam vrtlar, koji umire za svaki svoj cvijet.

        Ako bolujes, reci Mi svoju boljku.

        Znaj da Mi je svaka travka draga kao cio vrt.

        Ako i jedne nema, pust Mi je, znaj, Moj svijet.

"Bijela kula", knjiga 95. Zapisala Vesna Krmpotic

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa