Kako neizražene emocije ostaju u tijelu poput tempiranih bombi
Naše emocije i misli duboko utječu na nas zato što su fizički povezane s našim tijelima putem imunološkog, endokrinog i centralnog živčanog sustava. Sve emocije, čak i one koje su potisnute i neizražene, imaju fizičke poslijedice.
Neizražene emocije ostaju u tijelu poput malih tempiranih bombi – one su bolesti koje će u budućnosti procvjetati. Ukratko, svaka vaša emocija koju ne razumijete ili potiskujete, pretvorit će se u bolest, odnosno bolesti koje sada imate uzrokavane su VAŠIM EMOCIJAMA.
Mi smo kultura koja baš ne podržava žene što izaziva njihov gnjev, te se okreću negativnim ponašanjima, a onda se takvo ponašanje tumači kao neprihvatljivo iako se nikada ne pitamo da li je uzrok u ne – podržavanju žene? To otvara put za zdravstvene probleme jer životni uvjeti u velikoj mjeri izgrađuju zdravstveno stanje.
Milijuni žena pate od kroničnih bolova u karlici, od vaginitisa, cisti na jajnicima, genitalnih bradavica, endometrioze i cervikalne displazije– sve te bolesti su jedinstvene ženama. Ta stanja su jezik kojim nam naša tijela nešto govore. Preko njih tijela govore da je potrebno iscijeliti dublju ranu koje najčešće nismo ni svjesni – da nikad nismo dovoljno dobri i da smo na neki način okaljani.
Primjerice, Lucija je imala veću dozu estrogena od normalnog i imala je valunge. Valunzi su živčanoendokrini problem koji se pogoršava stresom. Kad žena osjeti da je pod stresom, učestalost i jačina valunga povećava se i objektivno i subjektivno. Također, Lucija je imala nekontrolirane bolove u karlici. U natalnoj karti je imala dosta teške položaje vezano upravo za reproduktivni dio, a na psihičkoj razini bila je seksualno zlostavljana gdje se cijeli život osjećala potpuno osramoćenom i zbog toga je nosila osjećaj da je nešto pogriješila i da je bila nevaljala. Imala je osjećaj da je više nitko neće voljeti ako to nekome kaže što je pojačavalo njen strah. Odstranjivanje maternice je za nju značilo unutrašnji put prema dubljem iscjeljenju. Tijelo je u ovom slučaju pokušalo privući pažnju kako da iscjelimo taj dio sebe ili tu emociju koja nas truje i koja je negativan obrazac kojeg hranimo cijeli život. Uspjehom u poslu i društvenom napretkom pokušavala je kompezirati osjećaj emotivne boli i nije dozvolila sebi da se rasplače zbog tog iskustva. Ali princip nesvjesnog je: što više potiskuješ, to više jača erupcija koja će eksplodirati bolešću ili živčanim slomom. Zlostavljanje u djetinstvu kroz neki drugi oblik boli, zajedničko je mnogim ljudima, što ostavlja nelagodu u njenom duhu i tijelu. Vraćanje tom životnom iskustvu, ponovnom proživljavanju tog iskustva kako bi ga ponovo iskusili, jedan je od putova pored ostalih metoda kojima trebamo težiti i iskusiti mnoge svoje emocije kako bi one postale oživljenje, a onda i asimilirane.
Samo ako se potpuno usredotočimo na to kako se osjećamo u svom tijelu, možemo cijeniti svoje unutrašnje vodstvo. Naučeni smo da će s nama biti sve u redu ako se držimo pravila.
Primjerice, jedna žena je rekla: Ne mogu shvatiti kako se to dogodilo. Svake godine sam išla na preglede, redovno radila Papa test, a ipak sam dobila rak. Kao i ona, mi često mislimo da će same analize sprječiti bolest.
Ako smo bolesni, TO JE SIGURNI ZNAK DA NE VODIMO BRIGU O SVOJIM EMOCIJAMA I DA ĆE TAKAV NAČIN ŽIVOTA BEZ OBZIRA ŠTO JEDETE ZDRAVO DOVESTI DO BOLESTI. Bez stvarnog pristupa sebi, bez ozbiljne analize i truda kojim se upoznajemo sa svojim emocijama, ne očekujte rezultate i ne mislite da će bilo što funkcionirati u vašem životu.
Ne možemo stvoriti nov svijet za sebe i iscjeliti svoje emocije sve dok zavisnički sustav i hranjenje obrasca živi u nama. Ako ne primjetimo načine na koje svakog dana surađujemo sa sustavom koji nas uništava, dolazimo u opasnost da se neprestano ponašamo kao da smo vječna žrtva, uvijek kriveći nekog drugog za naše probleme.
Nikola Žuvela
bglavac
irida
