Nekada davno davno postojala su bića na planeti zemlji nalik na štrumfove i zvali su se Mali Davatelji. Imali su dobro srce, pomirljivu prirodu, bili su ispunjeni radošću i prema svima prijateljski naklonjeni. Pošto su bili ispunjeni ljubavlju majka zemlja im je davala neiscrpno obilje i ništa im u životu nije nedostajalo,  a da im ne bi bilo dosadno neprestano su jedni druge darivali pa su ih bića iz drugih galaksija zadivlljeni njihovom nesebičnom prirodim prozvali Mali Davatelji. 

Svaki je Mali Davatelj imao mala kolica puna darova koja je uvijek kotrljao za sobom … I kada bi jedan davatelj sreo drugoga to bi bio praznik pun veselja. Da se razumijemo oni nisu davali jer su očekivali nešto zauzvrat već iz čiste bezbrižnosti i radosti. 
- O kako je lijepo da sam te sreo danas, imam nešto za tebe, rekao bi jedan davatelj … A drugi bi odgovorio :
- Presretan sam također što te gledam i htio bi ti nešto darovati … 

I tako su Mali Davatelji živjeli sretno i u obilju neprestanog darivanja i čitav su dan razmišljati kako usrećti jedni druge i nitko nije mislio na sebe, sve dok se jednog dana nije desilo nešto vrlo neobično …

Jedan je Mali Davatelj lutao sa svojim kolicima punim darova i zalutao u neku mračnu špilju. U toj je špilji živio Zavidnik. Zavidnik nije imao kolica, bio je zelen od zavisti i ružan. Mali Davatelj nikada nije vidio takvo neobično biće, i pošto je bio nevin, radoznao  i u srcu dobar, predobar, poželio ga je upoznati. 
- O kako je lijepo da sam te sreo danas, vani je predivan sunčan dan i imam nešto za tebe. Zavidnik ga je s nevjericom pogledao i rekao: 
- Dan je možda lijep, ali sutra će sigurno padati kiša. 
- Molim te primi ovaj predivan dar moga srca, reče sasvim spontano Mali Davatelj.
- Hm, odgovori Zavidnik nisi baš pametan jer sve dijeliš besplatno. Ako tako nastaviš jednog bi dana mogao ostati bez ičega. 
Mali Davatelj nikada nije razmišljao o tome i izašao je iz špilje pomalo zamišljen. Tako je zahvaljujući spodobi Zavidniku prvi put u povijesti postojanja Malih Davatelja rođena sumnja. Oni nisu poznavali riječi “prazna kolica”, jer nikada nisu vjerovali u to da kolica mogu biti prazna. Pošto su neprestano sve dijelili između sebe živjeli su u izobilju i kolica su uvijek bila puna. Nije to bila nikakva magija već najčistija računica … 

Kad god bi jedan davatelj sreo drugoga on bi nešto dao i nešto dobio i tako su uvijek živjeli u obilju. Riječi “nedam” ili “nemam” u njihovom jeziku nisu postojale. I tako je Mali Davatelj izašao iz špilje i sreo drugo malo veselo stvorenje, drugog Davatelja. 

- O kako je prekrasan, divan i sunčan dan danas … 
- Hm, dan je možda sunčan ali sutra će padati kiša, odgovori Mali Davatelj kontaminiran (programiran) društvom Zavidnika … 
- Imam jedan predivan svileni rupčić za tebe … 
- Hm, da li si svjestan ako nastaviš tako nesebično dijeliti darove svima jednog bi dana mogao ostati bez njih … 

Tada se prvi put u povijesti njihova svijeta desilo da jedan davatelj uslijed straha nije ništa poklonio drugom i čarolija života preko noći je nestala. Nakon nekog vremena desilo se nešto nezamislivo. Prvi put u povijesti Malih Davatelja desila se krađa, nakon toga pojavila se i pohlepa, zavist, mržnja, nasilje i čarobna zemlja iz bajke je nestala. Svi su Mali Davatelji gotovo preko noći nestali, umrli jer su bili toliko puni dobrote da nisu mogli podnijeti novo stanje vlastitog uma. Vidjevši što se desilo Zavidnik (i njegova ekipa, je bilo ih je još u tamnim špiljama  ) od posljednjeg Malog Davatelja klonirali su ljude. 

Mi zapravo potičemo od Štrumfova, naši preci su bili Štrumfovi. Dokazi za to su na svakom korako. Nebo je plave boje, ocean je plave boje … U Indiji tvrde da je čak i Bog plave boje. Vidite !? To je zbog Štrumfova.

Znam da vam je jako teško u sve ovo povjerovati jer je tek poslije došla TV, mas mediji, reklame, novine sa kojima su nam Zavidnici potpuno isprali mozak … …

No ako mi ne vjerujete pokušajte nešto darovati drugima i vidjet ćete kako se odmah pojavljuje sreća iz nekih nevidljivih kutaka bića … Ako nemate ništa DARUJTE svoje vrijeme, ljubaznost, lijepu riječ ili osmijeh i odmah ćete se osjećati bolje. Mali Davatelji su umrli ali doista žive u nama i obećali su da će se vratiti ako ponovo uspostavimo njihovu kulturu darivanja, dobre namjere, ljubaznosti i radosti. 

Naravno netko bi sada mogao reći da ovo nije istina ali nemojte im vjerovati. Pogledajte kako ljudi za Božić oslobađaju predivnu energiju samo uslijed darivanja. To je istina ljudi, a sto mislite odakle ideja za priču o Štrumfovima? Pa tko je zločasti Gargamel? To je nitko drugi nego Zavidnik. Deniken je znao za ovo ali namjerno nije o tome pisao … A i mnogi drugi veliki teoretičari su znali ali šute …  :) 

Tko će sada meni vjerovati, meni koji jedini znam cijelu pozadinu priče o Štrumfovima? Tu nevjerovatnu istinu o porijeklu ljudske vrste… 

*** 
E sada jedan dječak se pojavio ovdje pa sam mu pročitao priču i on me nevino pita: “Kako ćeš učiniti da svi Mali Davatelji opet postanu dobri?Možda bi jedan Mali Davatelj mogao promjeniti srce Zavidnika … ?”

Dijete ko dijete, uvijek svima želi dobro …

Nisam mu ništa odgovorio, natjerao me da se zamislim, kako objasniti ljudima da nose gene Štrumfova u sebi? Kako ljudima objasniti da darivanje stvara obilje? 

“Ako želiš obilje za sebe počni stvarati obilje za druge.”

Pojma nemam, kad se svi bojimo učiniti prvi korak … Tko će se prvi ponovo sa kolicima prošetati gradom?