HAOS,
KAOSEt: grč. x&og = bezdan, prazan prostor.
Kaos je ideja: ideja iskonske nerazličitosti.
Na Zapadu, Hdos se predočava kao mračna i beskonačna praznina što postoji prije nereda i poslije reda {kdsmos), kao taman „prostor" „raniji od stvari". „Dakle, Kaos bi na samom početku / a zatim Zemlja širokih prsi..." (Hesiod, Teogonija, 116-117). Na Istoku, Kaos se predočava kao zbrkana mješavina elemenata i sastavnih dijelova svijeta prije nego su ih demijurg, bog ili neka sila razvrstali u red. To je primjerice tohu-bohu o kojem govori Knjiga Postanka (1, 2) na racionalni način, i Levijatan o kojemu govori Knjiga o Jobu (3, 8; 40, 25) na mitski način.
Iz takvog, kozmogonijskog smisla, izvedena su dva drugot-na, korespondentna značenja:
mikrokozmički kaos: v. Grund,
alkemijski kaos: „naziv za samljevenu rudu što će poslužiti za Pripravljanje Kamena mudrosti" (Kamala Jnana, Rječnik hermetične filozofije).
R. prvobitno stanje, Zlatno doba.
V. kozmogonija, prva materija, praznina, prvobitan.
B. R. Caillois, L'homme et le sacri (1939), bibl. Idćes, br. 357, str. 130. sq.
edin.kecanovic
bglavac
