EKSPANZIJA = ŠIRENJE, RASPROSTRANJIVANJE, RASTEZANJE
Budući da na temelju njih funkcionira, priroda društva nalaže obrasce. S obzirom da na temelju njih funkcionira već godinama, oni su postali duboko ukorijenjene navike. Svojim zauzimanjem kolektivnih razmjera oni dobivaju izuzetnu snagu.
No nisu svi obrasci loši. Prije svega život se sastoji od obrazaca. Pitanje je samo koji obrasci podržavaju a koji ne podržavaju dobrobit. Oni koji ne sputavaju širenje su sasvim u redu i takvi trebaju ostati. Problem je u onim koji ograničavaju, onemogućuju dobrobit. Njih je potrebno mijenjati.
Postoji razlika u doživljavanju tih navika. Neki će ih prepoznati u njihovoj suštini i potruditi će se riješiti ih, dok će većina uvidjeti da se nešto događa ali neće znati što te će nastaviti živjeti pod tim okolnostima. Bez da išta mijenjaju na tom planu, polako će početi tonuti u životnu letargiju bez izazova, kretanja i stvaranja.
U ovu zamku upadaju mnogi. Neki ljudi ih uspiju nadvladati, ali mnogi, na žalost, ne.
Kako prepoznati nepovoljne, nepoželjne obrasce? Ako se u životu osjeća pritisak, sputanost, frustracija, nedovoljnost tj. ako život izgleda kao zatvor tada je riječ o nepoželjnim obrascima. Potrebno je definirati koji su to obrasci tj. koja su to ponašanja, navike, okolnosti koje ne doprinose razvoju i osobnoj te općoj dobrobiti. Sve ostalo pripada skupini onoga što je poželjno i prikladno jer podržava život , ekspanziju i dobrobit.
Nema iznimki. Svatko prolazi ili dolazi u kontakt s različitim obrascima na poslu, u odnosima itd. Kad je riječ o ovim obrascima, oni nisu problem sami po sebi. Problem je u onome kako se ti okviri doživljavaju, u onome što leži u njihovoj podlozi te u onome što oni nose sa sobom. Vrlo često percepcija tih obrazaca je unificirana. Sve je više povezano s rečenicama „ red je“, „vrijeme je za to“, „ tako to u životu ide“, nego sa stvarnom, istinskom uključenošću u sve to skupa. Umjesto toga uključenost je povezana s gore navedenim rečenicama.
Povezanost s takvim činjenicama dovodi do ograničenja širenja. . U obrascu gdje postoji ustajalost ili problemi to navodi samo na jednu postavku – ekspanzija ne postoji, nje nema.
Zašto dolazi do prekida brojnih odnosa bez suvislog razloga? Iako se partneri vole, oni prekidaju svoj odnos.
Zašto se osjeća nezadovoljstvo na poslu? Iako postoje povoljni uvjeti za rad, ono je prisutno.
Zašto se iskušavaju nepoželjne emocije tijekom školovanja? Iako ono ide svojim tijekom.
Zašto postoji ono nešto što ne odgovara čovjeku u odnosu s drugim ljudima? Iako su mu ti ljudi dragi, on se osjeća loše zbog nečega.
Postoji samo jedan odgovor – zato što je osobna ekspanzija ograničena.
Kad u životu dolazi do osobne ekspanzije, dolazi i do ekspanzije svega ostalog - i odnosa, i posla, i školovanja, i druženja s drugim ljudima. Potrebno je konstantno osobno rasti i razvijati se da bi sve ostalo funkcioniralo po planu. U protivnom dolazi do osobne ustajalosti i ustajalosti svake involviranosti u nešto. Problemi bilo koje prirode nastaju zbog toga što se stvari ne uočavaju i ne mijenjaju. Sa svim u životu treba živjeti paralelno, a ne stopljeno. To znači da se ulazi u nešto kad je potrebno, a izlazi kad nije. Npr. kad se radi, radi se, ali kad je posao završen tada se pozornost usmjerava u nešto drugo.
Ekspanzija je presudna za kvalitetu života. Bez nje s vremenom sve postaje dosadno, monotono i prazno. Ekspanzija je to što vraća u život. Ona je nota koja budi životni elan i užitak te ne ostavlja mjesta istrošenim obrascima jer se zalaže za konstantnu promjenu.
edin.kecanovic
