EFEKTIVNO I NEEFEKTIVNO SLUŠANJE
Sve gore navedene rečenice i njima slične ukazuju na to da čovjek ne zna slušati te da ne sluša svoga sugovornika. Bilo koja vrsta odnosa ili interakcije s ljudima zahtijeva vještinu slušanja. Slušanje je umjetnost povezivanja s drugom osobom. S njime čovjek dobiva mogućnost uviđanja u ono što drugi govori i osjeća. U većini slučajeva čovjek ima razvijenu nepoželjnu naviku neslušanja drugih.
Ta navika dovodi do neefektivnog slušanja koje se može manifestirati u nekoliko oblika:
1. PRETVARAČ – to je osoba koja se uvijek samo pretvara da sluša. Ona može pokazivati sve znakove efektivnog slušanja, ali svi oni će biti odglumljeni. Smješkat će se dok im netko govori, biti će zainteresiran za razgovor, a zapravo će razmišljati o nečem drugom ili neće uopće čuti što mu se govori ili se samo povremeno uključuje i isključuje iz razgovora. Nije teško prepoznati takvu osobu. U konverzaciji to se uvijek osjeti.
2. OVISAN SLUŠATELJ – to je čovjek koji kao primarnu namjeru ima zadovoljenje osobe koja mu se obraća. On se najviše zanima za to da ostavi dobar dojam na sugovornika, što ga odvaja od efektivnog slušanja i prikladnog feedbacka. On se neumjereno slaže s onim što mu osoba govori, iako to zapravo ne misli, već želi ugoditi sugovorniku. Kao najbolji primjer uzima se konstantno kimanje glavom. Ovakva vrsta slušatelja je najviše isfrustrirana.
3. ONAJ/ONA KOJI/A PREKIDA KOMUNIKACIJU – to je osoba koja nikad ne dopušta sugovorniku da dovrši ono što želi reći. Razlog tome je: ili se boji da će zaboraviti ono što joj je na pameti ili smatra da je neophodno uskočiti u razgovor u određenom trenutku ili ju više zanima ono što ona misli i osjeća u odnosu na čovjeka s kojim je u kontaktu.
4. SEBE - SVJESTAN SLUŠATELJ - to je osoba koja je više zainteresirana za svoj status u očima drugih nego za ideje i osjećaje istih. Ona pokušava impresionirati sugovornika i zbog toga ne sluša s razumijevanjem. Takva osoba je usmjerena na davanje odgovora kako bi se pokazala korisnom i od pomoći.
5. INTELEKTUALNI SLUŠATELJ – to je osoba čija je pozornost uvijek isključivo na riječima sugovornika. Ona pokušava donijeti racionalan, logičan zaključak bez uzimanja u obzir neverbalnih znakova koji odražavaju emocije. Ovaj tip slušatelja može imati uzrok u poslu s kojim se osoba bavi.
6. SUDAC – POROTA SLUŠATELJ – to je osoba koja se toliko uključi u prosuđivanje ideje ili ponašanja drugih da ne uspije čuti cijelu priču. U stanju je i prekinuti sugovornika kako bi mu rekla da nije u pravu i da su njegove riječi netočne. Isto tako može i napasti drugu osobu bez da razumije njezinu poziciju.
Ono što ukazuje na efektivnu komunikaciju i slušanje je potpuno razumijevanje onoga što je sugovornik rekao tj. otkrivanje pravog značenja, stava i osjećaja koji se kriju iza samih riječi. Efektivno slušanje daje određene pozitivne rezultate:
1. PRIKUPLJANJE ZNANJA – osoba može naučiti nove informacije preko drugih. Isto tako može naučiti i doći u kontakt s emocijama, navikama i temperamentom drugih.
2. PRIDOBIVANJE POŠTOVANJA – pokazivanje iskrenog interesa za emocije, misli, probleme ili ideje drugih donijeti će čovjeku dužno poštovanje od stane drugih ljudi
3. SKLAPANJE PRIJATELJSTAVA – slušanje pomaže u sklapanju novih prijateljstava te u obogaćivanju postojećih
4. RJEŠAVANJE PROBLEMA – jedino s efektivnim slušanjem moguće je saznati što druga strana misli te na taj način pronaći zajedničko rješenje problema ili konflikta.
5. REDUCIRANJE STRESA – slušanje pomaže kod izbacivanja onog što čovjeka muči što automatski "pročišćava zrak"
6. UŽIVANJE U ŽIVOTU - efektivno slušanje može pridonijeti razvijanju višeg standarda u životu na temelju onog što je čovjek čuo od drugih. Ima priliku učiti iz života drugih
7. OJAČAVANJE ODNOSA – najvažnije je da čovjek sluša druge ne samo ušima već i srcem. Empatija prisutna u slušanju je najveći dar u svakom odnosu.
Što više čovjek čuje, to će više slušati.
edin.kecanovic
