BITI ZAHVALAN
Zahvalnost je svjesni čin. Ona je svjesna odluka koja se bazira na prepoznavanju blagoslova koje imamo u životu. Da li prepoznajemo sve na čemu možemo biti zahvalni, osobna je stvar. Bilo kako bilo, život je prepun stvari koje zaslužuju našu zahvalnost.
Mnogi misle da se zahvaljuju, ali to čine tek toliko. Prava zahvalnost je ona koju iznosimo iz srca prepunog pozitivnih emocija. Kod zahvalnosti je bitno da su nam emocije usklađene s umom. Ako se zahvaljujemo samo mentalno, dakle bez emotivne uključenosti, nećemo imati potpuni efekt onoga što činimo. Kad smo zahvalni, pomažemo drugima da osjećaju bolje te stvaramo obrazac pomoću kojeg privlačimo pozitivne ljude i okolnosti u svoj život.
Zahvalnost je navika koja privlači u naš život pozitivnost i uspjeh. Zašto? Zato što pozitivan i uspješan stav uključuje u svojoj osnovi naviku zahvalnosti. Ako smo zahvalni na onome što već imamo, svojom zahvalnošću otvaramo mogućnost za nove mogućnost koje će doći u naš život i na kojima ćemo također biti zahvalni. Zahvalnost je navika koja nam pomaže da se u životu širimo i rastemo.
Ljudi koji su zahvalni pokazuju puno više entuzijazma, energije i optimizma od ostalih. Oni su puno otvoreniji za osjećanje ljubavi i ljubaznosti koji im drugi upućuju, što smatraju posljedicom njihove navike zahvalnosti. Takvi ljudi su zahvalni na svakom trenutku svog života.
Da bismo mogli u potpunosti uživati u životu, potreban nam je adekvatan životni okvir. Pravi izbor u ovom slučaju je zahvalnost. Život izgleda puno ljepše ako se osjećamo blagoslovljenima. Kad na sve što nam se događa i na svakog čovjeka u svojem životu gledamo kao na dar koji nam je došao u pravom trenutku, tada život poprima sasvim novu dimenziju.
Mnogima je teško biti zahvalan te smatraju da će postati zahvalni kad budu imali uvjete za to, točnije, kad budu bogati, zdravi, s uspješnom karijerom, dovoljno novca i krasnom obitelji. Međutim, što je s onim ljudima koji nemaju ništa od toga a ipak su najzahvalnije osobe na svijetu? Gledano iz te perspektive čekanje savršenog života i shvaćanje toga kao isprike za nezahvalnost nema kredibilitet.
Zahvalnost je stvar percepcije. Primjer gore nam jasno ukazuju na tu činjenicu. Ona je prirodan osjećaj koji proizlazi iz potpunog cijenjenja ljudi i okolnosti u životu. Oko nas postoji bezbroj predivnih stvari na kojima možemo biti zahvalni, ako ih percipiramo.
Istina je da je svijet prepun nepoželjnih i ružnih stvari zbog kojih je teško vidjeti ono lijepo, ali ako se potrudimo, zahvalnost može postati naša navika. Zašto? Zato što ćemo tada početi percipirati isključivo lijepe stvari tj. one će nam postati bitne.
Da bismo u tome uspjeli, poželjno je za početak početi zamjećivati sve dobre stvari koje nam se događaju. Što više budemo ustrajali u tome, to ćemo na ljepši način gledati na svijet. Da bismo vidjeli lijepe stvari u životu, potrebno je samo uvježbati um da ih počne primjećivati.
Ovdje se radi o mijenjanju percepcije – umjesto da brojimo neuspjehe i nepoželjne stvari, počinjemo obraćati pozornost na sve što nas čini sretnima i na čemu smo zahvalni. I to je to.
O zahvalnosti se potrebno i brinuti. Prije svega u tome pomaže mudro biranje ljudi s kojima se družimo. Ako smo okruženi ljudima koji nam pomažu u izgrađivanju nas samih, tada imamo razloge za zahvalnost. Da bismo se uspjeli okružiti s adekvatnim ljudima, potrebno je znati kakve ljude uopće tražimo. Najlakši način na koji ćemo to otkriti glasi – potražimo u sebi čemu težimo te osvrnimo se i potražimo karakteristike naših težnji u ljudima oko sebe.
Već ako imamo oko sebe ljude s kojima želimo dijeliti svoj život, tada je dobro učiniti jednu stvar. Poželjno je dogovoriti se s prijateljima da nećemo pričati o ničemu što aludira ili ima u cilju podržati naše pritužbe u svezi života. Rezanje takvih stvari iz komunikacije nudi nam puno veću kvalitetu iste.
Isto tako, što češće u životu na svakodnevnoj osnovi ponavljamo riječ „hvala“ na taj način iskazujemo naše cijenjenje života i onoga što nam se trenutno događa. Reći hvala ne iziskuje puno vremena niti energije, zar ne? U krajnjoj liniji zahvalnost možemo iskazati i u sebi upućujući ju pritom određenoj osobi. Oko nas postoji toliko ljudi i situacija koje traže našu zahvalnost. Počnimo to primjećivati.
Kad na život gledamo iz pozicije zahvalnosti, tada se naša pozornost počinje usmjeravati na sve što drugi čine za nas. Iz tog razloga, svaki put kad osjetimo zahvalnost prema nekome ili nečemu, iskažimo to ili na glas ili u sebi. Na taj način ćemo obogatiti svoj život.
Zahvalnost se ne bazira isključivo na velikim stvarima. Često puta ona se krije u sitnim i malim stvarima. Upravo zbog toga te stvari niti ne zamjećujemo. Svaki dan u našem životu ispunjen je s velikim brojem stvari na kojima možemo biti zahvalni i to u svako segmentu života. Dovoljno je da to počnemo uočavati, pa ćemo shvatiti da uistinu je tako.
Priroda je pravi primjer nečega što je neprestano oko nas i što na neki način predstavlja upravo te sitnice na kojima možemo biti zahvalni. Ona je čisti primjer ljepote. Što više pozornosti obratimo na nju, to ćemo vidjeti više detalja koji će u nama pobuditi ushit. Ako osjetimo ushit nećemo se moći suzdržati a da ne kažemo: "Hvala!".
Fokusiranje na ljepotu prirode može biti dobar početak za uočavanje svega onoga na čemu možemo biti zahvalni. Ako krenemo putem zahvalnosti, uočiti ćemo da je puno isplativije držati fokus na onome što imamo umjesto na onome što nemamo, jer život je tada prisutan ovdje i sada.
Na čemu danas možete biti zahvalni?
edin.kecanovic
