"U GRADJANSKOM RATU, GRANICE PROLAZE KROZ SRCA LJUDI".                                                 

rekao je netko pronicljiv

Dragi prijatelji,

Smisao zova je odziv. Kako se odazvati na vrijednosni kod Novog Doba? Preduvjet za to je prolazak kroz zahtjevan tranzicijski proces. A cim se spomenu promijene, meni se istog momenta nametne evokacija na himnu o tomu – to je 90. perla iz 7. knjige "Bijele kule".

42. A U OVOMU ISTOM CASU

        A u ovomu istom casu kvazari se sunovracuju u nedohvate, vrijeme se rusi u nepovrate; kolutaju spiralne magline, vitlaju golema sunca vrtuljcima svojih planeta, virovi prostora polako se okrecu, strmoglavljuju se repatice zvijezde, kolobare samotni divovi vatre; u ponorima atoma slika je ista, i sudari dva beskonacja lome granicu svijeta konacnosti - pa ti sad zudis Moj odgovor sto je u svemu tomu stalno, sto neprolazno, sto na sigurnomu temelju podignuto?

        Ti znas odgovor, kao sto dijete zna tko ga drzi u narucju; i ne zove majku zato sto bi ona bila daleko, vec zato da mu se odazove.

"Bijela kula", knjiga 10. Zapisala Vesna Krmpotic

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa

P.S.

Jos jedan dodatak na ovu temu poslao je Vesni Krmpotic Goran iz Zagreba. Ona je to proslijedila meni sa ovih par rijeci:

Ovo mi je Goran danas poslao. Citala sam i pomalo se uzbudjivala, pitajuci se tko li je autor i kada li je zivio?. Dok nisam vidjela brojeve iz knjige (43-95). Ha, ha!

            V.

95.DA, TI ZNAS

        Da, ti znas da vrijeme silazi spiralom prema tocki nepomicnosti, iz koje se radja gibanje, i u kojoj kruzni tijek zavrsava.

        Tocka nepomicnosti usisava vas zajedno s vasim sustavima, vasim djelima, vasim sanjarijama. Kao kapi zraka u staklu, koje se stvrdnjava, ostat cete tri dana i tri noci u bezvremenu nulte tocke.

        Pomislit cete prestravljeni: je li zemlja potonula u svemirsku tminu, je li sunce propalo kroz pukotinu prostornoga trajanja u neki drugi protusvijet? Ne. Kad vecina vas dosegne najnizu tocku svijesti, i kad te tocke, zbrojene, pokrenu nepoznanicu u jednad`bi postojanja; kad ta nepoznanica s onu stranu znaka jednakosti prijedje na vasu stranu; kad se preobrne u nisticu... tada cete taknuti dno, svrsetak, tocku iza recenice... Ja jesam.

        Mnogi od vas nece ni biti svjesni svrsetka igre. Poneki od vas, cetvrtoga dana, docekat ce sunce nad tisinom nestaloga svijeta.