ZAGREB - Živimo u nečasnom društvu i to mi daje mirnoću - odgovorio je jedan pripadnik akademske zajednice svojim kolegama kad su ga suočili s dokazima da je plagirao magisterij. No, kao da se ništa nije dogodilo. Nakon više od godinu dana plagijatoru nije oduzeta nečasno stečena titula.
Ovaj primjer, iznesen na tribini posvećenoj plagiranju koju je organizirao Forum za etičnost u znanosti i visokom obrazovanju, zorno pokazuje kako se u hrvatskoj akademskoj zajednici doživljava prepisivanje. Oni koji prepisuju radove, magisterije i doktorate ne smatraju to krađom, a akademska zajednica na to reagira sporo i nezainteresirano.
Do prije nekoliko godina plagiranje je bila i svojevrsna tabu tema o kojoj se govorilo samo kada bi se pojavila neka medijski atraktivna priča, kao u slučaju magisterija Ante Đapića. No, onda se 2006. dogodio slučaj Kurjak, zbog čega se prašina digla i na međunarodnoj razini. Činjenica da je jedan od najpoznatijih hrvatskih znanstvenika optužen za prepisivanje uzburkala je duhove u inertnoj hrvatskoj akademskoj zajednici, ali i potaknula njezin odgovorniji dio da počne javno ukazivati na problem plagiranja.
- S obzirom na pojavu sve većeg broja plagijata posljednjih godina mislim da je stanje zabrinjavajuće. Bojim se da će problem u budućnosti doći do izraza posebno u društvenim i humanističkim znanostima, gdje mnogi autori stalno plešu po rubu prepisivanja.
U humanističkim i društvenim znanostima radovi se objavljuju isključivo na hrvatskom jeziku uz izliku o navodnoj specifičnosti tih znanosti. To je idealna situacija za one koji žele ‘posuditi’ ideje iz stranih izvora i ograničiti broj onih koji bi ih u tome mogli uloviti - rekao je filozof dr. Tomislav Bracanović s Hrvatskih studija koji je dva puta otkrio slučajeve plagiranja.
- Treba istaknuti iritantnu nespremnost domaćih znanstvenika i nastavnika da negativno selektiraju loše kolege, što onda prelazi u nesklonost reagiranju na znanstveno nepoštenje poput plagiranja - istaknuo je Bracanović.
Poguban problem
Slično misli i sociolog mr. Mirko Petrić sa Sveučilišta u Zadru. - U široj akademskoj zajednici često vlada odbojan stav prema prijaviteljima plagijata. Česte reakcije su: ‘što ste se okomili na sirotog čovjeka’ ili ‘pa nećete valjda čovjeka ostaviti na cesti’. No, ne treba zaboraviti ni različite opstrukcije institucionalne naravi koje se kreću od ‘sporog reagiranja’ na prijave do poteza koji na aktivniji način onemogućuju procesuiranje počinitelja. Institucionalne opstrukcije, pak, upućuju na visok stupanj neprimjerenih oblika umreženosti znanstvene zajednice u Hrvatskoj - istaknuo je Petrić koji je sudjelovao u pokušaju procesuiranja jednog slučaja plagiranja na Sveučilištu u Zadru.
On smatra da se u inozemstvu najčešće priča o problemu studentskih plagijata. U Hrvatskoj su, pak, istaknuto zastupljeni i plagijati profesorske populacije.
- Hrvatska znanstvena zajednica ne spada u visoko kompetitivne. Dakle, glavni razlog zbog kojega se kod nas plagira jest nesposobnost onih koji to čine za samostalnu proizvodnju radova koji bi posjedovali bilo kakvu relevantnost za područje u kojem djeluju - rekao je Petrić, naglasivši da je riječ o pogubnom problemu.
- Ljudi koji nisu u stanju samostalno napisati magisterij ili doktorat, ili radove potrebne za znanstveno napredovanje, ostaju u sustavu i u njemu kao mjerilo postavljaju vlastitu nesposobnost. Ne odgajaju studente i mlađe znanstvenike kako bi trebalo, ne pridonose društvu spoznaje i znanja potrebne za razvoj - ustvrdio je Petrić.
Nezanemariva korist
I dr. Vedran Katavić, predsjednik Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, smatra da je plagiranje ozbiljan problem. - Ipak, ne postoje naznake da znanstvenog i akademskog nepoštenja ima znatno više ili manje nego drugdje u svijetu. Ne postoje jasni pokazatelji jer se to ne istražuje aktivno ili sustavno - rekao je Katavić, naglasivši da Odbor ima savjetodavnu ulogu.
- Ako se radi o kvalifikacijskim radovima, dakle magisterijima i doktoratima, Odbor je jedno od ovlaštenih tijela koje može započeti postupak oduzimanja stečenih zvanja - istaknuo je Katavić, koji smatra da se protiv prepisivanja u akademskoj zajednici možemo boriti stvaranjem klime u kojoj se plagiranje i razni oblici varanja neće smatrati prihvatljivima.
SAMO NEKI OD PRIMJERA:
Magisterij Ante Đapića - 1999. godine: otkriveno je da je političar Ante Đapić veliki dio svojeg magisterija prepisao iz knjige svoga mentora Borisa Kandarea. Epilog: Vijeće Pravnog fakulteta u Splitu Đapiću oduzelo magisterij, no Općinski sud u Splitu 2005. godine oslobodio je Đapića i njegova mentora Kandarea optužbe za počinjenje kažnjivih djela poticanja, odnosno zloporabe položaja i ovlasti.
Plagijat Asima Kurjaka - 2006. godine: Iain Chalmers u časopisu British Medical Journal ustvrdio da je poznati hrvatski znanstvenik plagirao dva rada. U prvom slučaju Chalmers je naveo rad Asima Kurjaka i Johna Beazleyja objavljen 1974. u časopisu Acta Medica Yugoslavica. U drugom slučaju Chalmers je naveo materijal iz doktorske teze norveškog autora Blaasa, koji je Kurjak s kolegicom Sanjom Kupešić objavio kao poglavlje svoje knjige. Epilog: 2007. godine: Odbor za etiku u znanosti potvrdio Chalmersove optužbe o Kurjakovu plagiranju dvaju znanstvenih tekstova.
Udžbenik Ane Marušić - 2006. godine: Na osnovi anonimne prijave da je udžbenik “Anatomija čovjeka I i II” Ane Marušić i Jelene Krmpotić Nemanić na više stotina mjesta prepisan iz jednog američkog udžbenika, Sud časti Medicinskog fakulteta u Zagrebu odredio je javnu opomenu svojoj tadašnjoj zaposlenici prof. Ani Marušić. Epilog: 2009. godine: Odbor za etiku zaključio je da prvo izdanje udžbenika “Anatomija čovjeka I i II” nije u skladu sa stavom Odbora o dobroj praksi navođenja literarnih izvora. No, Odbor je istaknuo da je ta pogreška ispravljena u 2. korigiranom izdanju toga udžbenika, u kojem je vrlo iscrpno popisana sva korištena literatura.
Članak Zdravka Radmana - 2007. godine: Sedmorica filozofa prijavila su svoga kolegu Zdravka Radmana Odboru za etiku u znanosti da je u članku “The Ethical Mind: An Outline” objavljenom u časopisu Synthesis philosophica, gotovo doslovce prepisao članak “Does Neuroscience Refute Ethics” objavljen na internetu pod pseudonimom Lucretius.Epilog: 2010. godine: Nakon gotovo tri godine Odbor za etiku u znanosti u svibnju ove godine donio je odluku da je Zdravko Radman svoj rad prepisao i da ga časopis Synthesis philosophica kao takvog treba tretirati.
Prepisana teza Željka Oštarića - 2009. godine: Nakon što je utvrđeno da je u svom magisteriju prepisanu tezu prikazao kao originalnu, Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru suspendirao višeg asistenta Željka Oštarića. Epilog: Sveučilište u Zagrebu, na kojem je počinitelj magistrirao i doktorirao, još nije pokrenulo postupak za oduzimanje nezasluženo stečenih titula, iako je sa slučajem detaljno upoznato od samog početka. Željko Oštarić je stoga bio u prilici prijaviti se za izbor u znanstveno zvanje docenta koji još traje.
Tanja Rudež
19.06.2010.
bglavac
edin.kecanovic
