ŽRTVUJUĆI SEBE RADI DRUGIH, KRŠITE RAVNOTEŽU SVEMIRA.

BUDITE SPREMNI NA NEVOLJE

Ako počnete žrtvovanjem za one koje volite, onda ćete završiti mrzeći one za koje ste se žrtvovali. Prije ili kasnije počet ćeš tražiti povratak u vidu poštovanja, ispunjenja svojih zahtjeva i želja, iste ljubavi. Ali nećeš dobiti ništa.

Srce, potisnuto ozlojeđenjem, počet će kucati poput ptice u kavezu, očajnički pljeskajući krilima. Pogledajte lica onih kojima je dano sve što su obožavali, i vidjet ćete prazninu punu ravnodušnosti. Evo i fraze: "Ja sam za njih sve, a oni nezahvalni, nisu to zaslužili! "".

Sjećanje na sve dane kada smo sebi uskraćivali užitke da bismo im donijeli radost, kada smo se lomili da bismo udovoljili njihovim hirovima, kada smo zadržavali suze kako ne bismo zasjenili njihovu sreću. Ali istina je, kada žrtvuješ sebe, postaješ samo sjena za druge koja se rastvara u njihovoj svjetlosti tako da mogu disati punim prsima.

A sjena, kao što znamo, nema vrijednosti. Nikome nije potrebna, to je utjelovljenje tvoje slabosti, tvojih strahova, tvojih sumnji, čega god se želiš riješiti. A ti ne činiš dobro žrtvom, drugima uskraćuješ pravo da idu svojim putem, da žive svoj život i da primaju svoja iskustva. I to ide u skladu sa tišinom svemira.
Stoga se žrtva nikad ne cijeni, potrebna je samo kada im je potrebna ili će primiti pomoć. I sada kada su postali samostalni, jaki, samo žele da te se riješe, jer si im kao dosadna muha, u svom obliku podsjećaju na ogroman dug koji nisu tražili, nego im nametnuli.

Ni ne shvaćate da je biti žrtva bio vaš izbor, možda su vas jednog dana zamolili za pomoć i odlučili da to bude trajna životna osobina. Posvetili su svoje živote da bi služili prekoračenju. I sve su to zataškali dobrim namjerama, rekao sam s velikom ljubavlju. Ne, oni se žrtvuju ne iz ljubavi, već iz straha da će biti neželjeni i osuđeni od drugih, iz potrebe za odobravanjem.

"Oni ne zaslužuju moju ljubav", kažeš, zatvarajući oči od ljutnje. "Ne zaslužuju ni moje suze, ni moje žrtve, ni moj trud. "

Ali avaj, postao si zarobljenik vlastitih proturječnosti. Da, i dalje ćeš voljeti one kojima si posvetio sve, ali samo će boljeti još više, jer isto neće biti zauzvrat. Otuda svađe, nesporazumi, uvrede i sve ostalo.

Dopustio si da te iskoriste. A kriviti druge je beskorisno. Sam si izabrao ovaj put, dopustio si da te koriste.

Kada birate put žrtve, budite spremni na razaranje i nezahvalnost. Ali vrijedi shvatiti, i na ruševinama svojih nadanja možeš početi graditi nešto novo, nešto što će ti pomoći da prebrodiš ovo, da pustiš, da oprostiš i ponovo nađeš smisao životu.

Tatjana Krstic